Odbačaj zahteva za zaštitu zakonitosti kao nedozvoljenog u krivičnom postupku

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Razlozi su bili to što su neke od navedenih povreda zakona nedozvoljene za okrivljenog, dok za dozvoljene povrede nije dato obavezno obrazloženje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 462/2017
30.05.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. Biserke Krpić, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 17/17 od 01.02.2017. godine, u sednici veća održanoj 30.05.2017. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 17/17 od 01.02.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Subotici K 5/15 od 23.09.2016. godine okr. AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam meseci.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Kž1 17/17 od 01.02.2017. godine, usvajanjem žalbe VJT u Subotici preinačio prvostepenu presudu u delu odluke o meri bezbednosti tako što je okrivljenom izrekao meru bezbednosti obavezno lečenje narkomana koja se ima izvršiti u Zavodu za izvršenje kazne zatvora ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i može trajati i duže od izrečene kazne ali njeno ukupno trajanje ne može biti duže od tri godine, s`tim da se vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunava u kaznu zatvora, dok je žalbu branioca okrivljenog odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Branilac okrivljenog, adv. Biserka Krpić podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 17/17 od 01.02.2017. godine zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji i ukine drugostepenu presudu a predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom četiri navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom - član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4) ZKP.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva navodi povrede odredaba člana 15. stav 1. i 2. i člana 16. stav 2. do 5. ZKP, koje povrede, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Branilac u zahtevu osporava i izrečenu meru bezbednosti obaveznog lečenja narkomana u zatvorenoj ustanovi, čime u suštini ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 2. ZKP. Takođe, branilac navodi da je izreka drugostepene presude u protivrečnosti sa razlozima, da je nejasna i nerazumljiva, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Međutim, povrede odredaba člana 441. stav 2. i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne mogu biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povrede iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) i 2) ZKP. Međutim, osim formalnog označavanja zakonskih odredaba kao razloga za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, branilac u zahtevu ne daje obrazloženje u čemu se navedene povrede sastoje, što je obaveza podnosioca zahteva u smislu odredebe člana 484. ZKP. Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti vezan razlozima (član 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP), delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu, u smislu člana 489. stav 1. ZKP, što znači da sud, odlučujući o zahtevu, u koliko razlozi za označene povrede zakona nisu izričito navedeni, nema zakonsko ovlašćenje da po službenoj dužnosti ocenjuje u čemu se sastoji povreda zakona na koju se branilac poziva u zahtevu.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ocenio nedozvoljenim i, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 484. i 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                       Predsednik veća-sudija,

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                  Zoran Tatalović,s.r.   

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.