Odluka o zahtevu za zaštitu zakonitosti u vezi sa naknadnom troškova postupka
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Odluka Ustavnog suda o neustavnosti roka za podnošenje troškovnika ne primenjuje se retroaktivno na pravnosnažno rešene predmete, jer je zakonska odredba važila u vreme donošenja pobijanih rešenja.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 500/2021
12.05.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Dubravke Damjanović, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Gorana Stajića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog javnog tužioca u Pančevu Kt br.491/19 od 29.12.2020. godine i Osnovnog suda u Pančevu 4Kv br.18/21 od 09.03.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 12. maja 2021. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Gorana Stajića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog javnog tužioca u Pančevu Kt br.491/19 od 29.12.2020. godine i Osnovnog suda u Pančevu 4Kv br.18/21 od 09.03.2021. godine, u odnosu na povredu iz člana 485. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog javnog tužioca u Pančevu Kt br.491/19 od 29.12.2020. godine, odbačen je kao neblagovremen troškovnik advokata Gorana Stajića, izabranog branioca okrivljenog AA od 21.12.2020. godine.
Rešenjem Osnovnog suda u Pančevu 4Kv br.18/21 od 09.03.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Gorana Stajića, izjavljena protiv rešenja Osnovnog javnog tužioca u Pančevu Kt br.491/19 od 29.12.2020. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Goran Stajić, zbog povrede zakona, ne navodeći konkretno o kojoj povredi se radi, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje na povredu iz člana 485. stav 1. tačka 2) ZKP i na povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ili da pobijana rešenja preinači tako što će podnosiocu zahteva dosuditi tražene troškove, uvećane za sastav zahteva za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:
Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na povredu iz člana 485. stav 1. tačka 2) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA navodi se da je odlukom Ustavnog suda Srbije, koja je objavljena u „Službenom glasniku RS“, broj 27/2021 od 24.03.2021. godine, utvrđeno da odredbe člana 262. stav 2. ZKP u delu koji glasi: „Podaci o visini troškova i zahteva za njihovu naknadu mogu se podneti najkasnije u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ili rešenja iz stava 1. ovog člana“ nije u saglasnosti sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorom, te je odredba člana 262. ZKP u ovom delu brisana iz Zakonika o krivičnom postupku, pa su pobijana rešenja, kojima je odbačen kao neblagovremen troškovnik branioca okrivljenog jer je podnet po isteku roka od jedne godine od dana pravnosnažnosti, neustavna i kao takva ne mogu ostati na snazi.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, izloženi navodi zahteva, kojima se ukazuje na povredu iz člana 485. stav 1. tačka 2) ZKP, nisu osnovani.
Naime, odredbom člana 168. stav 3. Ustava Republike Srbije, propisano je da zakon ili drugi opšti akt koji nije saglasan Ustavu ili zakonu prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda u službenom glasilu.
Odredbom člana 60. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, propisano je da zakoni i drugi opšti akti, za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, ne mogu se primenjivati na odnose koji su nastali pre dana objavljivanja odluke Ustavnog suda, ako do tog dana nisu pravnosnažno rešeni.
Imajući u vidu citirane odredbe, te činjenicu da je odredba člana 262. stav 2. ZKP u delu koji glasi: „Podaci o visini troškova i zahteva za njihovu naknadu mogu se podneti najkasnije u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ili rešenja iz stava 1 ovog člana“ prestala da važi danom objavljivanja u „Službenom glasniku RS“ dana 24.03.2021. godine, to je za ovaj deo navedene zakonske odredbe sve do 24.03.2021. godine važila pretpostavka ustavnosti, pa kako su pobijana rešenja doneta pre 24.03.2021. godine (prvostepeno rešenje 29.12.2000. godine, a drugostepeno rešenje 09.03.2021. godine), to su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje da su osporene pravnosnažne odluke u vreme njihovog donošenja zasnovane na odredbama zakona za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da su neustavne.
Stoga je podneti zahtev u ovom delu odbijen kao neosnovan.
U ostalom delu zahtevom branioca ukazuje se na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da su obrazloženja pobijanih rešenja potpuno nerazumljiva i nezakonita, koja povreda ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenih preko branilaca, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, te je zahtev u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz OK 26/2021: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog naknadne neustavnosti propisa
- Kzz 438/2021: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o troškovima krivičnog postupka kod odbacivanja optužnice
- Kzz 735/2020: Presuda o objektivnom roku za naknadu troškova krivičnog postupka
- Kzz OK 33/2022: Odbijanje zahteva za naknadu troškova postupka podnetog nakon prekluzivnog roka
- Kzz 371/2021: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog neblagovremenog zahteva za troškove
- Kzz OK 19/2021: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti; nema retroaktivne primene odluke Ustavnog suda
- Kzz OK 10/2021: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o dejstvu odluka Ustavnog suda na troškove postupka