Nedozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjeničnog stanja
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Razlog odbacivanja je taj što se zahtevom, suprotno zakonu, osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza, što ne predstavlja dozvoljen razlog za ovaj vanredni pravni lek.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 504/2017
01.06.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Stamenkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 2K 2375/11 od 29.09.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 38/17 od 19.01.2017. godine, u sednici veća održanoj 01.06.2017. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Stamenkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 2K 2375/11 od 29.09.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 38/17 od 19.01.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu 2K 2375/11 od 29.09.2016. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine i 6 (šest) meseci. Presudom je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret okrivljenog AA, a da će o njihovoj visini sud odlučiti posebim rešenjem. Oštećeni BB, upućen je da imovinskopravni zahtev ostvaruje u parničnom postupku.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 38/17 od 19.01.2017. godine, povodom žalbe branioca okrivljenog AA, a po službenoj dužnosti, preinačena je presuda Osnovnog suda u Nišu 2K 2375/11 od 29.09.2016. godine, u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Nišu okrivljenog AA, za krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ, primenom odredaba članova 4, 42, 45. i 54. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedene pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Kž1 38/17 od 19.01.2017. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Goran Stamenković, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine u celosti prvostepenu i drugostepenu presudu. Međutim, iz predloga i obrazloženja zahteva, očigledno proizilazi da je isti podnet i protiv presude Osnovnog suda u Nišu 2K 2375/11 od 29.09.2016. godine.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP održao sednicu veća, u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da je pobijanim presudama povređen član 16. stav 2. i 3. ZKP, jer smatra da je sud bio dužan da nepristrasno oceni izvedene dokaze, u skladu sa slobodnim sudijskim uverenjem.
Pored toga, branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje i to da je pobijanim pravnosnažnim presudama utvrđena namera okrivljenog da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, iako je kupac, oštećeni BB, 17.500 evra dao faktičkom prodavcu, oštećenoj VV, pa se prema navodima zahteva, u konkretnom slučaju dovodi u pitanje namera okrivljenog da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist. U vezi toga, branilac ističe da je bilo neophodno ispitati VV, kao svedoka u toku postupka, jer smatra da je samo ona mogla imati svojstvo okrivljenog, a nikako okrivljeni AA.
Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.
Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 16. stav 2. i 3. ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog, ocenio kao nedozvoljen.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Marina Radosavljević,s.r. Janko Lazarević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz 9/2017: Nedozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjeničnog stanja
- Kzz 1438/2018: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o krivičnom delu prevare u saizvršilaštvu
- Kzz 774/2017: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog pobijanja činjeničnog stanja
- Kzz 128/2017: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Kzz 493/2017: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Kzz 504/2018: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Kzz 968/2017: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o odbijanju zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu prevare