Presuda Vrhovnog kasacionog suda o pravu na naknadu troškova postupka

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog i preinačio nižestepena rešenja. Sud je utvrdio da okrivljeni, koji je oslobođen optužbe, ima pravo na naknadu troškova za sastav zahteva za naknadu troškova postupka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 508/2022
24.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Radmile Dragičević Dičić i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Bojana Pantovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2 130/22 od 24.01.2022. godine i Kž2 422/22 od 28.02.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 24.05.2022. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, pa se PREINAČUJU pravnosnažna rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2 130/22 od 24.01.2022. godine i Kž2 422/22 od 28.02.2022. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud okrivljenom AA na ime troškova krivičnog postupka dosuđuje iznos od 22.500,00 dinara, koji se ima isplatiti braniocu okrivljenog, advokatu Bojanu Pantoviću na tekući račun broj 205-196407-45 kod Komercijalne banke AD Beograd, na teret budžetskih sredstava u roku od 60 dana od dana donošenja presude.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž2 130/22 od 24.02.2022. godine, odbijen je zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka u predmetu Kž1 702/20 na ime sastava zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka, od 30.07.2021. godine, podnet od strane branioca okrivljenog AA, advokata Bojana Pantovića.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž2 422/22 od 28.02.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Bojana Pantovića, izjavljena protiv prvostepenog rešenja.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti, podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Bojan Pantović, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijana rešenja preinači, tako što će okrivljenom dosuditi iznos od 202.500,00 dinara na ime troškova krivičnog postupka i to na ime sastavljanja zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka iznos od 22.500,00 dinara, na ime sastavljanja žalbi na rešenja od 19.08.2021. godine i 03.02.2022. godine, iznose od po 45.000,00 dinara i na ime sastavljanja zahteva za zaštitu zakonitosti iznos od 90.000,00 dinara ili da pobijana rešenja ukine i spise predmeta vrati Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, osnovano branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ukazuje da je pobijanim rešenjima na štetu okrivljenog učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, jer su navedenim odlukama o troškovima krivičnog postupka povređene odredbe člana 261. ZKP i Tarifnog broja 4, stav 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.

Iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni AA, pravnosnažnom presudom Višeg suda u Beogradu K 359/19 od 10.03.2020. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 702/20 od 03.11.2020. godine, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda na osnovu člana 265. ZKP.

Odlučujući o zahtevu branioca okrivljenog za naknadu troškova krivičnog postupka (u kojem su opredeljeni troškovi koji se odnose na nagradu branioca, a između ostalog i troškovi na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 45.000,00 dinara), Apelacioni sud u Beogradu je rešenjem Kž1 702/20 od 06.08.2021. godine u stavu I izreke tog rešenja okrivljenom na teret budžetskih sredstava suda dosudio iznos od 46.500,00 dinara dok je u stavu II izreke tog rešenja odbio zahtev za naknadu troškova na ime sastavljanja zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka od 30.07.2021. godine. Drugostepeno veće Apelacionog suda u Beogradu je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog izjavljenoj protiv navedenog prvostepenog rešenja, rešenjem Kž2 188/21 od 16.09.2021. godine, odbilo žalbu kao neosnovanu.

Vrhovni kasacioni sud je presudom Kzz 1223/21 od 24.11.2021. godine odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA podnetom protiv navedenih pravnosnažnih rešenja Apelacionog suda u Beogradu isti usvojio kao osnovan i ukinuo napred navedena rešenja Apelacionog suda u Beogradu u odnosu na stav II izreke prvostepenog rešenja.

Prilikom ponovnog odlučivanja o podnetom zahtevu za naknadu troškova krivičnog postupka, Apelacioni sud u Beogradu je pobijanim pravnosnažnim rešenjem Kž2 130/22 od 24.11.2022. godine odbio zahtev branioca okrivljenog za naknadu troškova krivičnog postupka u predmetu tog suda Kž1 702/20, na ime sastava zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka od 30.07.2021. godine sa obrazloženjem da se ne radi o stvarnim i nužnim troškovima koji su u korist odbrane okrivljenog, niti se to može smatrati kao sastavljanje ostalih podnesaka u krivičnom postupku, s obzirom na to da nagrade i nužni izdaci podrazumevaju da neku radnju advokat preduzima u cilju uloge branioca, pa se s tim u vezi dostavljanje sudu troškovnika ne može smatrati podneskom u krivičnom postupku, već isti predstavlja specificiran račun za izvršene advokatske usluge.

Drugostepeno veće Apelacionog suda u Beogradu je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja odbilo žalbu kao neosnovanu nalazeći da je prvostepeno rešenje pravilno kao i zaključak prvostepenog suda da sastavljanje troškovnika, za razliku od stava iznetog u presudi Vrhovnog kasacionog suda Kzz 1223/21 od 24.11.2021. godine, ne spada u ostale podneske u krivičnom postupku.

Odredbom člana 261. stav 1. ZKP, propisano je da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je odredbom stava 2. tačka 7) istog člana, između ostalog, propisano, da troškovi krivičnog postupka obuhvataju nagradu i nužne izdatke branioca.

Odredbom člana 265. stav 1. ZKP, propisano je da kada se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije ili se okrivljeni oslobodi od optužbe, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) tog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Tarifnim brojem 4, Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u stavu 1. je propisano i taksativno označeno za sastavljanje kojih podnesaka advokatu pripada nagrada iz tar.br.1, dok je stavom 2. istog Tarifnog broja propisano da advokatu pripada 50% nagrade iz Tarifnog broja 1, za sastavljanje svih ostalih podnesaka u krivičnom postupku.

Imajući u vidu napred navedeno, te citirane odredbe ZKP i Advokatske tarife Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanim pravnosnažnim rešenjima na štetu okrivljenog AA učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, jer su navednim odlukama o troškovima krivičnog postupka povređene odredbe člana 261. stav 1. i stav 2. tačka 7) i člana 265. stav 1. ZKP, u vezi Tarifnog broja 4 i stav 2. Advokatske tarife. Ovo iz razloga jer okrivljeni, suprotno zaključcima datim u obrazloženjima pobijanih rešenja ima pravo na naknadu troškova krivičnog postupka koje je imao ne ime zastupanja od strane stručnog lica – advokata i to konkretno pravo na naknadu troškova na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka, a koji troškovi s obzirom na to da je okrivljeni pravnosnažno oslobođen od optužbe, treba da padnu na teret budžetskih sredstava, a ne da iste snosi sam okrivljeni.

Naime, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nagrada podrazumeva novčanu naknadu koja pripada određenom licu za njegov rad, u konkretnom slučaju advokatu za obavljanje procesne radnje u postupku, a navedeni zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka spada u ostale podneske u krivičnom postupku i predstavlja podnesak u širem smislu, jer je sačinjen radi ostvarivanja prava i interesa okrivljenog u postupku pošto sud po službenoj dužnosti ne pokreće postupak za dosuđivanje i isplatu troškova, već to inicira upravo okrivljeni preko branioca takvim zahtevom, tako da okrivljeni shodno Tarifnom broju 4, stav 2. Advokatske tarife ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka.

Kako se u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog osnovno ukazuje na učinjenu povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud istu otklonio tako što je usvojio kao osnovan zahtev i na osnovu odredbe člana 492. stav 2. tačka 2) ZKP, preinačio pobijana pravnosnažna rešenja tako što je okrivljenom AA na ime troškova krivičnog postupka – sastavljanja zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka od strane branioca dosudio iznos od 22.500,00 dinara, koji je obračunat u skladu sa Tarifnim br.1. i 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata prema visini zaprećene kazne za krivično delo za koje je vođen postupak protiv okrivljenog – krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, a koji se ima isplatiti na račun branioca okrivljenog na teret budžetskih sredstava u roku od 60 dana od dana donošenja presude.

Vrhovni kasacioni sud nije odlučio o zahtevu branioca za naknadu troškova okrivljenom na ime nagrade braniocu za sastav žalbi izjavljenih protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž1 702/20 od 06.08.2021. godine i Kž1 130/22 od 24.02.2022. godine, imajući u vidu da je odredbom člana 267. ZKP, propisano da o dužnosti plaćanja troškova koji nastanu kod suda pravnog leka, odlučuje taj sud shodno odredbama člana 261. do 266. tog zakonika, tako da Apelacioni sud u Beogradu koji je bio sud pravnog leka u konkretnom slučaju, ima mogućnost da o navedenom zahtevu branioca odluči naknadno posebnim rešenjem.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Predsednik veća - sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.