Odluka o zahtevu za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude za krivična dela u vezi sa drogom
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbija zahtev za zaštitu zakonitosti. Navodi o presuđenoj stvari (ne bis in idem) su neosnovani jer se radi o različitim krivičnim delima. Dokazi iz drugog pravnosnažno okončanog postupka, poput transkripata razgovora, smatraju se zakonitim dokazima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 551/2016
27.05.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.P. i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.P., advokata M.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K 108/14 od 20.07.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1235/15 od 01.12.2015. godine, u sednici veća održanoj 27.05.2016. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.P., advokata M.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K 108/14 od 20.07.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1235/15 od 01.12.2015. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) i stav 2. tačka 1) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Jagodini K 108/14 od 20.07.2015. godine, i to stavom prvim izreke okrivljeni I.P. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, kao i krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri meseca, pa ga je sud zatim osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i osam meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru od 19.12.2014. godine do 09.01.2015. godine. Okrivljeni I.P. je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 55.996,00 dinara, u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke presude prema okrivljenoj A.Nj. odbijena je optužba da je izvršila krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ i odlučeno je da troškovi u odnosu na ovu okrivljenu padaju na teret budžetskih sredstava suda. Prema okrivljenoj A.Nj. izrečena je mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže označenih u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1235/15 od 01.12.2015. godine tačkom jedan izreke odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Jagodini, okrivljenog I.P. i njegovih branilaca, a povodom tih žalbi preinačena je po službenoj dužnosti u pogledu odluke o kazni presuda Višeg suda u Jagodini K 108/14 od 20.07.2015. godine tako što je Apelacioni sud okrivljenog I.P. za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu se ima uračunati vreme provedeno u pritvoru od 19.12.2014. godine do 09.01.2015. godine. Tačkom dva izreke presude usvojena je žalba okrivljenog I.P. i njegovih branilaca, pa je preinačena presuda Višeg suda u Jagodini K 108/14 od 20.07.2015. godine u odnosu na okrivljenog I.P. za krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ, tako što je Apelacioni sud okrivljenog I.P. oslobodio od optužbe da je izvršio krivično delo iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog I.P., advokat M.P., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i vrati na ponovno odlučivanje ili iste preinači i okrivljenog I.P. oslobodi od optužbe ili da prema njemu optužbu odbije.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je okrivljeni I.P. za krivično delo za koje je osuđen u ovom postupku iz člana 246. stav 1. KZ, već pravnosnažno osuđen u predmetu Višeg suda u Jagodini K 159/10, budući da su u predmetnom postupku radnje izvršenja preduzete u istom vremenskom periodu i da se radi o istovrsnom krivičnom delu, pa delo za koje je oglašen krivim u ovom postupku se nije moglo izdvojiti kao posebno, jer ako je radnja izvršenja određena trajnim glagolom, što je ovde slučaj, smatra se da je učinjeno jedno delo iako je radnja izvršena više puta, a po oceni branioca, broj preduzetih radnji je irelevantan.
Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.
Međutim, kako je branilac okrivljenog I.P., ukazivao na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i u žalbi na pobijanu prvostepenu presudu, to Vrhovni kasacioni sud prihvata razloge koje je dao žalbeni sud na strani šest pasus drugi, treći i četvrti drugostepene presude Apelacionog suda u Kragujevcu i na koje razloge upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP, zbog čega su izneti navodi branioca okrivljenog ocenjeni kao neosnovani.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude zasnovane na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnovati, budući da su nižestepeni sudovi tokom postupka koristili audio snimak iz drugog krivičnog postupka koji se vodio protiv A.P., te u tom smislu prvostepeni sud u pobijanoj presudi delimično citira sadržinu razgovora sa predmetnog audio snimka, navodeći da je taj audio snimak preslušan, iako taj dokaz nije izveden, niti je obavljeno slušanje tih razgovora na glavnom pretresu, već je sud koristio transkripte tih razgovora koji su sadržani u pravnosnažno okončanom predmetu okrivljenog A.P. U vezi sa iznetim, branilac ističe da nije postojala naredba za prisluškivanje okrivljenog I.P., već samo naredba za prisluškivanje okrivljenog A.P. koji je između ostalih komunicirao i sa okrivljenim I.P.
Kako je prvostepeni sud tokom dokaznog postupka izvršio uvid u spise predmeta Višeg suda u Jagodini K 64/12 i u presudu Višeg suda u Jagodini K 64/12 od 17.08.2012. godine, koja je u odnosu na okrivljenog A.P. postala pravnosnažna donošenjem presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 5461/12 od 04.03.2013. godine, to se i transkripti telefonskih razgovora između okrivljenog A.P. i drugih lica koji su deo dokaznog materijala u pravnosnažnoj presudi, imaju smatrati dokazima, sa čijom sadržinom se sud u predmetnom postupku protiv okrivljenog I.P. mogao upoznati čitanjem pravnosnažne presude Višeg suda u Jagodini K 64/12 u odnosu na okrivljenog A.P., zbog čega su izneti navodi branioca okrivljenog I.P. kojima ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o nedozvoljenom dokazu u smislu člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, od strane ovog suda ocenjeni kao neosnovani.
Pored toga, branilac okrivljenog I.P. u zahtevu ističe da je u pobijanim presudama utvrđeno da je okrivljeni I.P. prodao heroin D. u određenoj količini, iako se ovaj svedok na glavnom pretresu izjasnio da od okrivljenog I.P. nije nikada kupio bilo koju količinu opijata, negirajući da poznaje okrivljenog I.P., što jasno ukazuje da se zaključci i navodi suda zasnivaju na pretpostavkama i da se ne mogu prihvatiti.
Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje od strane nižestepenih sudova, što nije razlog predviđen odredbom člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, iz kojih razloga je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Ivana Trkulja Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.
Slični dokumenti
- Kzz 280/2015: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu neovlašćene trgovine drogom
- Kzz 1044/2015: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog navodno nezakonitih dokaza
- Kzz 294/2023: Zakonitost dokaza i postojanje krivičnog dela neovlašćenog držanja droge
- Kzz 278/2015: Odluka Vrhovnog kasacionog suda o zakonitosti veštačenja u krivičnom postupku
- Kzz 485/2015: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti u predmetu prometa droga
- Kzz 1023/2015: Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti u predmetu za trgovinu drogom
- Kzz 651/2015: Odluka o pravnoj kvalifikaciji krivičnog dela neovlašćene prodaje opojnih droga