Odluka o zakonitosti dokaza u postupku za nasilje u porodici

Kratak pregled

Vrhovni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti, potvrđujući da su iskaz policijskog službenika i izveštaj Centra za socijalni rad zakoniti dokazi. Sud je istakao da navedeni dokazi nisu pribavljeni suprotno odredbama Zakonika o krivičnom postupku.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 552/2025
06.05.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Biljane Dunjić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br.120/23 od 15.10.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1.br. 37/25 od 28.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 06.05.2025. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Biljane Dunjić podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br.120/23 od 15.10.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1.br. 37/25 od 28.03.2025. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br.120/23 od 15.10.2024. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koja je sud prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 4 meseca, te joj je izrečena uslovna osuda i to tako što joj je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećene, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž1.br. 37/25 od 28.03.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA i presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br.120/23 od 15.10.2024. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljene AA – advokat Biljana Dunjić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok u preostalom delu nema zakonom propisan sadržaj.

Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene AA navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i kao nezakoniti dokaz označava iskaz policijskog službenika BB. Nezakonitost navedenog dokaza branilac vidi u činjenici da se policijski službenik izjašnjavao na okolnost informativnog razgovora koji je imao sa oštećenom VV, a ne na okolnost neposrednog saznanja, viđenja i opažanja.

Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Na navedenu povredu zakona, odbrana okrivljene ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome, u obrazloženju presude na strani 3, stav treći dao dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.

Pored iznetog, branilac okrivljene kao nezakonit dokaz označava i izveštaj Centra za socijalni rad „Borovnjak“ iz Kuršumlije, koji je sastavljen na osnovu iskaza oštećene VV bez drugih pribavljenih dokaza kojima bi se iskaz oštećene i potvrdio.

Suprotno izloženim navodima, Vrhovni sud nalazi da je izveštaj Centra za socijalni rad „Borovnjak“ iz Kuršumlije zakonit dokaz, a ovo iz sledećih razloga:

Naime, odredbom člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP propisano je da je „isprava“ svaki predmet ili računarski podatak koji je podoban ili određen da služi kao dokaz činjenica koje se utvrđuju u postupku (član 83. stav 1. i 2. ZKP).

Članom 7. stav 1. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici propisano je da su za sprečavanje nasilja u porodici i pružanje zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici i žrtvama krivičnih dela određenih ovim zakonom, nadležni policija, javna tužilaštva, sudovi opšte nadležnosti i prekršajni sudovi, kao nadležni državni organi, te centri za socijalni rad, kao ustanove.

Po nalaženju ovoga suda, izveštaj Centra za socijalni rad „Borovnjak“ iz Kuršumlije broj 561-61-1122/2023 od 19.05.2023. godine sastavljen je od strane ovlašćene institucije, voditelja slučaja Marije Mikić – psihologa i supervizora Slavice Simović i potpisan od strane istih kao i od vd direktora Centra, Radice Jović Jevtić, u skladu sa odredbama Porodičnog zakona i Pravilnika o organizaciji i normativima i standardima rada Centra za socijalni rad, koji sam po sebi, a i po načinu pribavljanja, nije u suprotnosti sa Zakonikom o krivičnom postupku.

Imajući u vidu da je izveštaj Centra za socijalni rad „Borovnjak“ iz Kuršumlije broj 561-61-1122/2023 od 19.05.2023. godine sačinjen od strane stručnih lica, u svemu prema pravilima struke, te da predstavlja ispravu izdatu od strane nadležnog državnog organa u zakonom propisanoj proceduri, koja u smislu člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP podobna da se koristi u krivičnom postupku, to navedeni dokaz, suprotno navodima zahteva, ne predstavlja nezakonit dokaz, te su navodi zahteva i u ovom delu ocenjeni kao neosnovani.

Shodno iznetom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti nema zakonom propisan sadržaj.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i postupku pred apelacionim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Branilac okrivljene u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva, opredeljuje povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljene ne sadrže objašnjenje u čemu se konkretno ta povreda sastoji, odnosno ne obrazlaže se, na koji način su nižestepeni sudovi pravnosnažnim presudama učinili označenu povredu zakona.

Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede, zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 491. ZKP i odredbe člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija,

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.