Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podneo branilac maloletnog (sada punoletnog) lica protiv pravnosnažnih rešenja o izricanju vaspitne mere. Zahtev je zasnovan na razlozima koji nisu taksativno propisani zakonom za ovaj vanredni pravni lek.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 560/2025
14.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu maloletnog sada punoletnog AA, zbog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA - advokata Slobodana Pejovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Užicu Km.40/24 od 26.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kžm1-105/24 od 07.02.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA - advokata Slobodana Pejovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Užicu Km.40/24 od 26.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kžm1-105/24 od 07.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Užicu Km.40/24 od 26.11.2024. godine prema maloletnom sada punoletnom AA je zbog izvršenja krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ izrečena vaspitna mera posebna obaveza da se bez naknade uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja koja može trajati do šest meseci, s tim da maloletni sada punoletni AA u tom periodu može raditi najviše 120 časova, ali tako da taj rad ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje. Određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda. Oštećeni BB je za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.
Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kžm1-105/24 od 07.02.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca maloletnog sada punoletnog AA - advokata Slobodana Pejovića i potvrđeno je rešenje Višeg suda u Užicu Km.40/24 od 26.11.2024. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac maloletnog sada punoletnog AA - advokat Slobodan Pejović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 3) i člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud primenom člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP preinači rešenje Apelacionog suda u Kragujevcu Kžm1-105/24 od 07.02.2025. godine tako što će maloletnog sada punoletnog AA osloboditi za krivično delo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ ili da primenom člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukine navedeno rešenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje Apelacionom sudu u Kragujevcu pred potpuno izmenjenim sudskim većem.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac maloletnog sada punoletnog AA je kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti formalno označio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, navođenjem da radnje maloletnog sada punoletnog AA ne sadrže sva zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ za koje mu je izrečena vaspitna mera. Pored toga, branilac u podnetom zahtevu ističe i da je sud protivpravne radnje maloletnog sada punoletnog AA pogrešno pravno kvalifikovao kao krivično delo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ, jer se u njegovim radnjama eventualno mogu steći samo elementi dela iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, a koji navodi branioca bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva takođe dozvoljeno okrivljenom. Međutim, branilac svojim navodima kojima obrazlaže postojanje po njemu ovih povreda zakona, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski samo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova u pobijanim nižestepenim rešenjima, dajući pri tome sopstvenu ocenu izvedenih dokaza iz kojih po braniocu proizilazi da maloletni sada punoletni AA nije izvršio krivično delo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ, te da je saobraćajni policajac BB prilikom proveravanja i utvrđivanja identiteta maloletnog AA nezakonito postupao i to suprotno propisima vezanim za primenu policijskih ovlašćenja prema maloletnim licima i upotrebljavajući silu maloletnom naneo lake telesne povrede, o čemu je priložena medicinska dokumentacija, pri čemu maloletni sada punoletni AA zbog alkoholisanosti nije ni znao da je reč o policajcima, a branilac ističe i da je sud u obrazloženjima pobijanih rešenja pogrešno utvrdio da je maloletni sada punoletni AA zadao oštećenom policajcu više udaraca nogama u predelu stomaka. Iznetim navodima zahteva branilac, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova u pobijanim nižestepenim rešenjima, a što predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP.
Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac maloletnog sada punoletnog AA u podnetom zahtevu, kao razloge pobijanja nižestepenih rešenja, samo formalno označava povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, dok suštinski svojim navodima ukazuje na povredu odredbe člana 440. ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca maloletnog sada punoletnog AA u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Osim toga, branilac maloletnog sada punoletnog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP, isticanjem da je prvostepeni sud nepravilno primenio odredbe člana 16. stav 2. i 5. ZKP, budući da nije sa jednakom pažnjom ocenio izvedene dokaze koji terete maloletnog sada punoletnog AA i one koji mu idu u korist, niti je doneo odluku u korist maloletnog sada punoletnog AA, iako u konkretnom slučaju nije na nesumnjiv način utvrđeno da je on izvršio predmetno krivično delo.
Imajući u vidu da bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti maloletnom sada punoletnom AA i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca maloletnog sada punoletnog AA i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnog sada punoletnog AA - advokata Slobodana Pejovića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Kzz 103/2024: Presuda Vrhovnog suda o preinačenju kazne maloletničkog zatvora zbog povrede zakona
- Kzz 964/2022: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o prekoračenju optužbe u postupku prema maloletniku
- Kzz 784/2017: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog pozivanja na nedozvoljene razloge
- Kzz 1478/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti u maloletničkom postupku
- Kzz 722/2025: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjeničnog stanja u predmetu maloletnika
- Kzz 1060/2018: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti zahteva za zaštitu zakonitosti