Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, podnet protiv pravnosnažnih presuda. Zahtev je ocenjen kao nedozvoljen jer suštinski osporava činjenično stanje i ocenu dokaza, a formalno navedeni razlozi nisu obrazloženi, čime zahtev nema propisan sadržaj.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 569/2025
14.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Predraga Milanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 5K.br.144/2022 od 20.11.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1.br.27/25 od 11.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Predraga Milanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 5K.br.144/2022 od 20.11.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1.br.27/25 od 11.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji 5K.br.144/2022 od 20.11.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđen je na novčanu kaznu u određenom iznosu od 60.000,00 (šezdesethiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini sud će istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom maloletna oštećena BB je upućena da imovinskopravni zahtev ostvari u parničnom postupku. Okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka, a o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem u smislu člana 262. stav 2. ZKP.
Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž1.br.27/25 od 11.03.2025. godine delimično je uvažena žalba branioca okrivljenog AA - advokata Predraga Milanovića, pa je preinačena presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 5K.br.144/2022 od 20.11.2024. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Viši sud u Prokuplju okrivljenog AA zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, primenom člana 58. stav 2. KZ, oslobodio od kazne, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Predrag Milanović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 8), člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud saglasno odredbi člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP usvoji podneti zahtev, te da ukine u potvrđujućem delu presudu Višeg suda u Prokuplju Kž1.br.27/25 od 11.03.2025. godine i predmet vrati tom sudu na suđenje, ali pred potpuno izmenjenim većem.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da su ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva (član 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP).
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti formalno označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, navođenjem da pobijanim nižestepenim presudama nije potpuno rešen predmet optužbe. Međutim, branilac postojanje po njemu ove povrede zakona, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski obrazlaže tako što iznosi sopstvenu ocenu izvedenih dokaza i to posebno nalaza i mišljenja Univerziteta u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauta, Departman za saobraćaj i obrazlaže svoj stav da je javni tužilac u konkretnom slučaju morao da za izvršenje krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ pored okrivljenog AA optuži i VV, drugog učesnika u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi, isticanjem da kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je do predmetne saobraćajne nezgode došlo propustom ne samo na strani okrivljenog AA, već i na strani drugog njenog učesnika i to VV koji je kritičnom prilikom bio u alkoholisanom stanju i svojim vozilom prekoračio dozvoljenu brzinu kretanja kroz naseljeno mesto, to je sud trebalo da javnom tužiocu OJT u Kuršumliji vrati da uredi optužni akt, tako što će istim obuhvatiti i VV koji je u nastanku predmetne saobraćajne nezgode imao podjednaki doprinos kao i okrivljeni AA.
Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog, iako formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 438. stav 1. tačka 8. ZKP), suštinski svojim navodima u obrazloženju zahteva iznosi sopstvenu ocenu izvedenih dokaza i svoj stav da je javni tužilac u konkretnom slučaju za izvršenje krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ pored okrivljenog AA morao da optuži i VV, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Pored toga, branilac okrivljenog kao razloge podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom.
Međutim, kako branilac okrivljenog dalje u podnetom zahtevu ne ukazuje u čemu se konkretno sastoje povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, odnosno uopšte ne navodi koji konkretno dokaz na kome je zasnovana pobijana pravnosnažna presuda je nezakonit i u čemu se tačno sastoji njegova nezakonitost, te ne navodi kako je to sud povredio krivični zakon po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, to je stoga Vrhovni sud ocenio da u ovom delu podneti zahtev nema zakonom propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP), po nalaženju ovoga suda, podrazumeva ne samo opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, obzirom da Vrhovni sud nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje.
Iz napred iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u vezi članova 484. i 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Kzz 696/2025: Odbacivanje nedozvoljenog zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjeničnog stanja
- Kzz 859/2025: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Kzz 590/2025: Rešenje o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti kao nedozvoljenog
- Kzz 1075/2025: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjeničnog stanja
- Kzz 1128/2025: Nedozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti koji osporava činjenično stanje
- Kzz 394/2025: Odbačen zahtev za zaštitu zakonitosti zbog pozivanja na nedozvoljene razloge
- Kzz 410/2018: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog pozivanja na nedozvoljene razloge