Rešenje o odbacivanju zahteva branioca zbog ukazivanja na nedozvoljene razloge

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene. Zahtev se suštinski temeljio na osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja, što prema Zakoniku o krivičnom postupku nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog pravnog leka od strane okrivljenog.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 598/2014
18.06.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Gligorijevića, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Zorana Tatalovića i Maje Kovačević - Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene M.P., zbog krivičnog dela izdavanje čeka i korišćenje platnih kartica bez pokrića iz člana 228. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene advokata V.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 6 K 5955/13 od 15.11.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž.1 216/14 od 20.03.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 18. juna 2014. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene M.P., advokata V.I., podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 6 K.br. 5955/13 od 15.11.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž.1 216/14 od 20.03.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 6 K.br. 5955/13 od 15.11.2013. godine, M.P. iz B., oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela izdavanje čeka i korišćenje platnih kartica bez pokrića iz člana 228. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđena je na kaznu tzv. "kućnog" zatvora u trajanju od tri meseca, oslobođena je plaćanja troškova krivičnog postupka i obavezana da na ime imovinskopravnog zahteva oštećenoj D. c. I. B. plati iznos od 305.092,72 dinara u roku od šest meseci pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, posl. br. Kž.1 216/14 od 20.03.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene M.P., advokata V.I., i navedena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu je potvrđena.

Branilac okrivljene M.P., advokat V.I., je dana 02.06.2014. godine podneo zahtev za zaštitu zakonitosti protiv ovih pravnosnažnih presuda zbog povrede zakona - člana 485. stav 1. tač. 1. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pravnosnažne presude ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu ili preinači a okrivljenu oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.

Po stavu Vrhovnog kasacionog suda, odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a, dakle, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP-a može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP-a, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Iako branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a, pri čemu ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP-a, iz obrazloženja zahteva i navoda da su bitne činjenice utvrđene na osnovu samooptužujućih navoda osuđene koji nisu proveravani drugim dokazima, da je nepravilan zaključak sudova o postojanju direktnog umišljaja kod okrivljene, da činjenica da je firma osuđene otišla u stečaj nije ni utvrđena na nesumnjiv način niti u spisima predmeta ima dokaza da li je i kada otvoren stečaj nad nekom firmom vlasništvo osuđene, te da je tako izostala provera navoda odbrane ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama, a što nije predviđeno kao dozvoljen zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljene odnosno njenog branioca, u smislu člana 485. stav 4. ZKP-a, pa je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene ocenio nedozvoljenim.

S`toga je Vrhovni kasacioni sud sa iznetih razloga a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a , odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                            Predsednik veća – sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                       Predrag Gligorijević, s.r.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.