Presuda Vrhovnog suda kojom se odbija zahtev za zaštitu zakonitosti branioca

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Meza, ocenivši ga neosnovanim. Sud je utvrdio da nije bilo povreda postupka niti razloga za obavezno izuzeće sudije koji je učestvovao u donošenju drugostepene presude o jedinstvenoj kazni.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 598/2026
28.05.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog Ivana Meza, zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ i drugih, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Meza, advokata Đorđa Ćirića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 191/26 od 26.03.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2026. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Meza, advokata Đorđa Ćirića, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 191/26 od 26.03.2026. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 4268/10-Kv 5246/25 od 03.02.2026. godine, usvojen je zahtev branioca okrivljenog Ivana Meze, advokata Đorđa Ćirića od 12.12.2025. godine za izricanje jedinstvene kazne pa su preinačene samo u pogledu odluke o kazni pravnosnažne presude bliže označene u izreci presude, pa je prvostepeni sud, uzimajući kao utvrđene kazne zatvora po presudi Višeg suda u Beogradu K 4268/10-Kv 3171/13 od 15.09.2023. godine, pravnosnažnoj 20.10.2023. godine, u trajnju od 12 (dvanaest) godina i 1 (jednog) meseca i presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu K 224/23 od 03.07.2023. godine, pravnosnažnoj 27.03.2024. godine, u trajanju od 3 (tri) godine, okrivljenog Ivana Meza osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 (četranest) godina i 10 (deset) meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 29.12.2022. gdoine do 03.07.2023. godine po presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu K 224/23 od 03.07.2023. godine, pravnosnažnoj 27.03.2024. godine, kao i vreme provedeno u pritvoru počev od 09.08.2001. godine pa do 03.09.2001. godine i od 23.05.2006. godine do 14.07.2006. godine i vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u periodu od 05.09.2002. godine do 08.04.2004. godine (bio u bekstvu od 20.12.2002. godine do 22.03.2003. godine), od 28.08.2007. godine do 29.10.2007. godine, od 29.10.2007. godine do 08.07.2009. godine, od 12.03.2013. godine do 12.07.2013. godine i od 12.07.2013. godine do 11.04.2014. godine, te vreme provedeno u pritvoru u periodu od 01.11.2010. godine pa do 12.03.2013. godine i vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora počev od 17.12.2015. godine do 05.11.2018. godine i u periodu od 03.07.2023. godine pa nadalje, po presudi Višeg suda u Beogradu K 4268/10-Kv 3171/23 od 15.09.2023. godine, pravnosnažnoj 10.10.2023. godine i rešenju Višeg suda u Beogradu K 4268/10-Kv 4694/23 od 22.12.2023. godine, pravnosnažnom 09.02.2024. godine.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 191/26 od 26.03.2026. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog Ivana Meze i njegovog branioca, advokata Đorđa Ćirića, a presuda K 4268/10-Kv 5246/25 od 03.02.2026. godine potvrđena.

Protiv navedene pravnosnažne presude drugostepenog suda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Ivane Meza, advokat Đorđe Ćirić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP u vezi člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP i povrede zakona iz člana 37. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Vrhovnom javnom tužilaštvu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažnu presudu protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog Ivana Meza, advokat Đorđe Ćirić, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP u vezi člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP, ističući da je u donošenju pobijane drugostepene presude kao član veća učestovao sudija Miodrag Majić, koji je morao biti izuzet od sudijske dužnosti jer je prethodno, kao član veća, učestvovao u donošenju presude Višeg suda u Beogradu K 713/18 od 01.10.2021. godine, koja je jedna od dve pravnosnažne presude koje su u pogledu odluke o kazni preinačene presudom Višeg suda u Beogradu K 4268/10-Kv 5246/25 od 03.02.2026. godine.

Vrhovni sud iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Meza, advokata Đorđa Ćirića, ocenjuje kao neosnovane.

Odredbom člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP propisano je da ova bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija porotnik koji se morao izuzeti.

Odredbom člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP, na koju se branilac poziva u zahtevu, propisano je, između ostalog, da će sudija biti izuzet od sudijske dužnosti u određenom predmetu ako je u istom predmetu postupao kao sudija za prethodni postupak ili je odlučivao o potvrđivanju optužnice ili je učestvovao u donošenju meritorne odluke o optužbi koja se pobija žalbom ili vanrednim pravnim lekom.

Iz citiranih zakonskih odredabi jasno proizilazi da se o apsolutno bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, zbog koje branilac okrivljenog podnosi zahtev, može govoriti samo ukoliko se radi o učestvovanju u suđenju, odnosno na glavnom pretresu u prvostepenom postupku ili o odlučivanju u postupku po redovnom ili vanrednom pravnom sredstvu, sudije koji se mora obavezno izuzeti iz razloga propisanih članom 37. stav 1. tačka 4) ZKP.

Iz spisa predmeta pre svega proizilazi da je presuda Višeg suda u Beogradu K 713/18 od 01.10.2021. godine, doneta u veću sastavljenom od sudije Zorice Avramović, predsednika veća, i sudija porotnika Anđelke Miladić i Gorana Radovanovića, članova veća, pa stoga ne stoje navodi zahteva za zaštitu zakonitosti da je sudija Miodrag Majić, kao član veća, učestvovao u donošenju navedene presude.

Dalje, iz spisa predmeta proizilazi da je sudije Miodrag Majić, u svojstvu člana veća, učestvovao u donošenju pobijane presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 191/26 od 26.03.2026. godine, kojom je odlučeno o žalbama okrivljenog Ivana Meza i njegovog branioca, advokata Đorđa Ćirića, izjavljenim protiv presude Višeg suda u Beogradu K 4268/10-Kv 5246/25 od 03.02.2026. godine kojom je usvojen zahtev branioca okrivljenog za izricanje jedinstvene kazne te su preinačene ranije presude u pogledu odluka o kazni i izrečena jedinstvena kazna.

U konkretnom slučaju, sudija Miodrag Majić, koji je učestvovao u donošenju pobijane presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 191/26 od 26.03.2026. godine, u ovom krivičnom postupku prethodno nije postupao ni u jednom svojstvu koje je propisano odredbom člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP, koje bi predstavljalo razlog za njegovo obavezno izuzeće od sudijske dužnosti u ovom predmetu. Ovo iz razloga što je uslov za obavezno izuzeće od sudijske dužnosti u određenom predmetu, učestvovanje sudije u donošenju meritorne odluke o optužbi koja se pobija žalbom ili vanrednim pravnim lekom, što znači da u određenom krivičnom predmetu i postupku po žalbi na prvostepenu presudu, ne može učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju prvostepene presude, odnosno u postupku po vanrednom pravnom leku onaj sudija koji je učestvovao u donošenju prvostepene i drugostepene presude, a što u ovom krivičnom predmetu nije slučaj. Shodno tome, stavovi koji su izraženi u odlukama Ustavnog suda Srbije Už 4461/2010 i Už 12021/2017 i odlukama Vrhovnog kasacionog suda Kzz Rz 2/2014 od 19.06.2014. godine, Kzz OK 33/2019 od 17.12.2019. godine, Kzz OK 6/2021 od 22.04.2021. godine i Kzz 236/2021 od 11.03.2021. godine, na koje se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje, ne mogu biti primenjeni u konkretnoj situaciji.

Vrhovni sud se nije upuštao u razmatranje povrede zakona iz člana 37. stav 2. ZKP, na koju branilac okrivljenog Ivana Meza, advokat Đorđe Ćirić, ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti, obzirom da navedena povreda ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog zbog kog okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav.1 ZKP, odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.