Presuda Vrhovnog suda Srbije o krivičnom delu nasilja u porodici
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA, potvrdivši pravnosnažnu presudu za nasilje u porodici. Sud je zaključio da preteće obraćanje oštećenoj, uprkos sudskoj zabrani uznemiravanja, predstavlja kršenje mera zaštite predviđeno članom 194. stav 5. Krivičnog zakonika Republike Srbije.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 603/2026
10.06.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA - advokata Gradimira Nalića i Dušana Ignjatovića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Kž3 26/2025 od 20.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 10.06.2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA - advokata Gradimira Nalića i Dušana Ignjatovića, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Kž3 26/2025 od 20.02.2026. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu K br.57/25 od 09.04.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u traajnju od tri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka. Istom presudom okrivljeni je na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. KZ.
Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 br.117/25 od 07.10.2025. godine, usvajanjem žalbe OJT u Aleksincu i okrivljenog, preinačena je presuda Osnovnog suda u Aleksincu K br.57/25 od 09.04.2025. godine i okrivljeni je oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, a oglašen krivim da je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca za koju je određeno da se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učnini novo krivično delo i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 dinara. Okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž3 26/2025 od 20.02.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i potvrđena presuda Višeg suda u Nišu Kž1 br.117/25 od 07.10.2025. godine.
Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Kž3 26/2025 od 20.02.2026. godine zahtev za zaštitu zakonitosti su podneli branioci okrivljenog AA- advokati Gradimir Nalić i Dušan Ignjatović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok u ostalom delu nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.
Branioci okrivljenog u podnetom zahtevu ističu povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP navodeći da u činjeničnom opisu ne postoji radnja izvršenja krivičnog dela i da ne sadrži sva obeležja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. KZ, kao i da ne postoji umišljaj, kao neophodan oblik krivice.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AAse, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. Krivičnog zakonika vrši onaj ko prekrši mere zaštite od nasilja u porodici koje mu je sud odredio na osnovu zakona, kojim se uređuju porodični odnosi.
U izreci presude je navedeno da je okrivljeni dana 01.06.2024. godine... u stanju uračunljivosti, prekršio meru zaštite od nasilja u porodici koju mu je sud odredio na osnovu zakona kojim se uređuju porodični odnosi, obraćajući se oštećenoj..., na ulazu u gradski park..., rečima preteće sadržine „Srećan ti rođendan, ali biće ti zadnji“, nakon čega je nastavio kretanje u pracu suprotnom od kretanja oštećene, iako mu je presudom Osnovnog suda u Aleksincu 4P2i br.3/23 od 16.01.2024. godine određena mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno svako dalje uznemiravanje oštećene... u trajanju od 1(jedne) godine počev od 16.01.2024. godine, pri čemu je bio svestan da svojom radnjom može učiniti krivično delo, ali je na to pristao, iako je bio svestan da je to zabranjeno.
Po nalaženju Vrhovnog suda, u opisanim radnjama okrivljenog stiču se sva bitna zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen pravnosnažnom presudom. Naime, u izreci pravnosnažne presude je opisana radnja izvršenja navedenog krivičnog dela jer je okrivljeni prekršio meru zaštite od nasilja u porodici kojom mu je zabranjeno svako dalje uznemiravanja oštećene i obratio joj se rečima „Srećan ti rođendan, ali biće ti zadnji“, nakon čega je nastavio kretanje u pracu suprotnom od kretanja oštećene, pa su kao neosnovani ocenjeni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog kojima se ukazuje da je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AAu ostalom delu je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.
Branioci okrivljenog ističu i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom. Međutim, navedenu povredu zakona obrazlažu tako što navode da je izrekom presude za istu radnju okrivljeni oslobođen za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, a onda oglašen krivim za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 5. KZ, na koji način se suštinski ukazuje da je izreka presude nerazumljiva odnosno na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa je Vrhovni sud zahtev branilaca okrivljenog AA, u ovom delu, ocenio nedozvoljenim.
Pored navedenog, u podnetom zahtevu branioci ističu i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ali kako u obrazloženju zahteva ne daje ni jedan razlog zbog kojeg smatra da je došlo do povrede navedene odredbe zakona, a imajući pri tome u vidu da Vrhovni sud ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, to je Vrhovni sud našao da zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA - advokata Gradimira Nalića i Dušana Ignjatovića, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev u odnosu na povredu zakona navedenu u izreci odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP i člana 484. ZKP, zahtev odbacio i odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Kzz 647/2026: Presuda Vrhovnog suda o odbijanju zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu nasilja u porodici
- Kzz 584/2026: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nasilja u porodici
- Kzz 536/2026: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjenica
- Kzz 412/2026: Presuda Vrhovnog suda kojom se potvrđuje osuda za nasilje u porodici
- Kzz 416/2026: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti zbog krivičnog dela nasilje u porodici
- Kzz 1212/2025: Dopuštenost svedočenja trećih lica o izjavama privilegovanog svedoka
- Kzz 1552/2025: Povreda zakona pri izricanju uslovne osude za nasilje u porodici