Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog navodno nezakonitih dokaza
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija kao neosnovane zahteve za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, osuđenog za neovlašćenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga. Sud je utvrdio da zapisnik o saslušanju osumnjičene, osporen kao nezakonit dokaz, ispunjava zakonske standarde propisane ZKP-om.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 635/2025
20.05.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić, Aleksandra Stepanovića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Marka Vračevića i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Marka Vračevića – advokata Milana Latinovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Šapcu 2K. 70/23 od 10.05.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 590/24 od 11.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 20.05.2025. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Marka Vračevića – advokata Milana Latinovića, podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Šapcu 2K. 70/23 od 10.05.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 590/24 od 11.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Šapcu 2K. 70/23 od 10.05.2024. godine okrivljeni Marko Vračević, pored okrivljene AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Odlučeno je i o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 590/24 od 11.03.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Marka Vračevića i presuda Višeg suda u Šapcu 2K. 70/23 od 10.05.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog Marka Vračevića – advokat Milan Latinović podneo je dva zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP i to identične sadržine, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud dostavio je zahteve za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmotranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, a nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Marka Vračevića u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijana presuda zasnovana na nezakonitom dokazu i kao nezakonit dokaz označava zapisnik o saslušanju osumnjičene AA (koju branilac u podnetom zahtevu pogršeno imenuje kao „AA1“) sačinjen u PU Šabac dana 01.12.2020. godine.
Kao razlog nezakonitosti navedenog zapisnika, branilac ističe da je radnja saslušanja okrivljene obavljena suprotno odredbi člana 85. stav 3. ZKP, jer u spornom zapisniku ne postoji upozorenje, niti izričito izjašnjenje okrivljene prvo o pouci o pravu da angažuje branioca po svom izboru, a potom izjašnjenje iste o tom svom pravu, niti je isto izjašnjenje konstatovano u spornom zapiniku, a iz kojih razloga se po stavu odbrane, na ovom zapisniku ne može zasnivati sudska odluka.
Izložene navode zahteva za zaštitu branioca okrivljenog, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, iz sledećih razloga:
Prema pravnom shvatanju Vrhovnog suda zauzetom na sednici Krivičnog odeljenja od 26.10.2020. godine, zapisnik o saslušanju osumnjičenog sačinjen u smislu člana 289. stav 4. ZKP, ukoliko osumnjičeni nije upozoren i nije se izjasnio u smislu člana 85. stav 3. ZKP, predstavlja u načelu nezakonit dokaz na kom se u smislu člana 85. stav 5. ZKP presuda ne može zasnivati. Međutim, u svakom konkretnom slučaju treba proceniti da li upozorenje dato okrivljenom i njegovo izjašnjenje o prisustvu branioca na zapisniku, ispunjava standard upozorenja koji odgovara uslovima iz člana 85. stav 3. ZKP, a imajući pri tome u vidu i stavove Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Almaši protiv Srbije od 08.10.2019. godine, broj predstavke 21388/15.
Dakle, u svakom konkretnom slučaju, ukoliko upozorenje dato okrivljenom i njegovo izjašnjenje o prisustvu branioca iz člana 85. stav 3. ZKP eksplicitno nije kostatovano u zapisniku o saslušanju okrivljenog pozivanjem na navedenu zakonsku normu, sud procenjuje da li upozorenje organa postupka i izjašnjenje okrivljenog ispunjavaju standard propisan odredbom člana 85. stav 3. ZKP, a od koje procene suda zavisi da li zapisnik o saslušanju okrivljenog predstavlja zakoniti ili nezakoniti dokaz.
U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta - zapisnika o saslušanju osumnjičene AA pred ovlašćenim službenim licima PU Šabac dana 01.12.2020. godine, proizlazi da je okrivljena pristala da u predistražnom postupku da svoj iskaz u prisustvu branioca po službenoj dužnosti – advokata Dušana Nikolića, da je poučena o svojim pravima u predistražnom postupku iz člana 68. ZKP, a pre svega o pravu na branioca, zatim je konstatovano da se okrivljena odrekla tog prava i da joj je dodeljen advokat po službenoj dužnosti Dušan Nikolić nakon čega je okrivljenoj omogućen poverljiv razgovor sa braniocem koji je nadziran samo gledanjem, ali ne i slušanjem i koji je trajao pet minuta, nakon čega je okrivljena izjavila da želi da iznese svoju odbranu. Nakon toga, okrivljena i njen branilac upozoreni su da imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtevaju da im se pročita zapisnik, konstatovano je da su i okrivljena i branilac pročitali zapisnik i da nemaju primedbe. Ovaj zapisnik potpisali su kako okrivljena, tako i njen branilac i ovlašćeno službeno lice.
Iz svega navedenog, po oceni ovoga suda, proizlazi da je okrivljena AA dana 01.12.2020. godine, pristala da da svoj iskaz u PU Šabac, u prisustvu branioca po službenoj dužnosti, pri čemu navedena upozorenja data okrivljenoj od strane organa vlasta, u konkretnom slučaju, ispunjavaju sve standarde propisane članom 85. stav 3. ZKP, a pritom u samom zapisniku je i konstatovano da se okrivljena odrekla prava na branioca, iz kojih razloga, osporavani zapisnik i odbrana okrivljene data na ovom zapisniku predstavljaju zakonite dokaze.
Pored iznetog, obrazlažući povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog kao nezakonit dokaz označava i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima PU Šabac od 01.12.2020. godine, obzirom da u spisima predmeta postoje „dve“ potvrde o privremeno oduzetim predmetima od okrivljene AA obe od istog datuma – 01.12.2020. godine, te da se jedna odnosi na oduzimanje telefona, a druga na oduzimanje opojne droge, a da je sud izveo kao dokaz na glavnom pretresu u toku dokaznog postpuka samo jednu potvrdu o privremeno oduzetim predmetima.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud takođe ocenjuje kao neosnovane.
Na navedenu povredu zakona odbrana okrivljenog ukazivala je u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u obrazloženju na strani 3 stav četiri dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označava i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, međutim, obrazlažući navedene povrede branilac u suštini ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP, osporavajući činjenične zaključke suda vezane za predmet izvršenja dela - opojnu drogu kanabis, koja nije pronađena i oduzeta, a samim tim nije bila ni predmet veštačenja iz kojih razloga se ne može tvrditi da je u pitanju biljka kanabis niti da sadrži neophodno potreban procenat THC-a.
Pored iznetog, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva numeriše i obrazlaže i povredu zakona iz člana 235. stav 3. ZKP.
Međutim, kako povrede zakona iz člana 440. i člana 235. stav 3. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, isti nisu ni bili predmet ocene Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti.
Sa iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 491. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković