Vrhovni sud: Prekvalifikacija dela maloletnice sa izazivanja panike na ugrožavanje sigurnosti
Kratak pregled
Vrhovni sud delimično usvaja zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnice. Radnje maloletnice, koje se ogledaju u izgovaranju pretnje aludirajući na školsku tragediju, prekvalifikovane su iz krivičnog dela izazivanje panike i nereda u krivično delo ugrožavanje sigurnosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 661/2024
06.06.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Aleksandra Stepanovića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarem, u krivičnom predmetu maloletne AA, zbog krivičnog dela izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca maloletne AA, advokata Rastka Ružičića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Novom Sadu Km 113/23 od 26.10.2023. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kžm1 17/24 od 18.03.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 06.06.2024. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
DELIMIČNO SE USVAJA, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletne AA, advokata Rastka Ružičića, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u odnosu na krivično delo izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ, pa se PREINAČUJU pravnosnažna rešenja Višeg suda u Novom Sadu Km 113/23 od 26.10.2023. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kžm1 17/24 od 18.03.2024. godine, u pogledu pravne kvalifikacije, tako što Vrhovni sud krivičnopravne radnje maloletne AA pravno kvalifikuje kao krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ, dok u preostalom delu, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i stav 2. tačka 1) ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti ODBIJA kao neosnovan.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Km 113/23 od 26.10.2023. godine maloletnoj AA je, na osnovu člana 9, 10, 11, 12. i 14. stav 2. tačka 8) Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, izrečena vaspitna mera-posebna obaveza da se uključi u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ili savetovalištu i da postupa po programima rada koji za nju budu sačinjeni u toj ustanovi, koja mera može da traje do jedne godine, s tim da sud može, dok traje izvršenje, izmeniti ili obustaviti njeno izvršenje. Maloletna AA upozorena je da u slučaju neispunjenja predmetne posebne obaveze, ona može biti zamenjena nekom drugom obavezom, odnosno vaspitnom merom. Na osnovu člana 79. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda. Istim rešenjem, ukinuta je privremena mera smeštaja maloletne AA na adresi u ..., ulica ... broj .. i stavljanje pod nadzor dede BB i babe VV.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kžm1 17/24 od 18.03.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca maloletne AA, a rešenje Višeg suda u Novom Sadu Km 113/23 od 26.10.2023. godine potvrđeno.
Protiv navedenih pravnosnažnih odluka zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac maloletne AA, advokat Rastko Ružičić, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 9) i stav 2. tačka 1) ZKP i povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači „pobijanu presudu Višeg suda u Novom Sadu i donese odbijajuću, odnosno oslobađajuću odluku, ili da istu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje“.
Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca maloletne AA, advokata Rastka Ružičića, dostavio Vrhovnom javnom tužilaštvu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca maloletne, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne odluke protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletne AA, advokata Rastka Ružičića, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u pogledu krivičnog dela izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ je osnovan, dok je u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i stav 2. tačka 1) ZKP, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti neosnovan.
Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca maloletne AA, advokata Rastka Ružičića, ukazuje da su pobijane odluke donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP jer su krivičnopravne radnje opisane pod tačkom 1. obrazloženja prvostepene odluke, pogrešno pravno kvalifikovane kao krivično delo izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ.
Iz spisa predmeta proizilazi da je javni tužilac podneo predlog za izricanje krivične sankcije maloletnoj AA, pored ostalog, zbog krivičnog dela izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 2. u vezi stava 1. KZ. Sud je, nakon sprovedenog dokaznog postupka, utvrdio da je maloletna AA izvršila radnje koje sadrže obeležja krivičnog dela izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ i to „Dana 11.05.2023. godine, u OŠ „GG“ u ..., na času tehničkog vaspitanja, smanjeno sposobna da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, ali ne do bitnog stepena, te svesna svog dela htela da ga izvrši, iako je znala da je zabranjeno, iznošenjem lažne tvrdnje izazvala paniku među učenicima navedene škole, na taj način što je nakon što je maloletna DD rekla da na zadatak da opiše istorijsku ličnost ne treba da opisuje kriminalca Aleksandra Kneževića, zvanog „Knele“, pobesnela i rekla „Nemojte da počnem da pravim spisak kao ĐĐ“, aludirajući na događaj od 03.05.2023. godine u OŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, u kojoj je učenik te škole, ĐĐ, vatrenim oružjem lišio života radnika obezbeđenja i više učenika te škole, što je među učenicima te škole, koji su saznali za događaj koji se desio na času tehničkog vaspitanja jer se među đacima vest brzo proširila, izazvalo uznemirenost i strah, pa sutradan, u školu na nastavu nije došlo više od 20% učenika od ukupnog broja od 686 đaka“.
Prema Krivičnom zakoniku krivično delo izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. čini onaj ko iznošenjem ili prenošenjem lažnih vesti ili tvrđenja izazove paniku, ili teže narušavanje javnog reda ili mira ili osujeti ili značajnije omete sprovođenje odluka i mera državnih organa ili organizacija koja vrše javna ovlašćenja.
Iz citrane zakonske odredbe proizilazi da je radnja krivičnog dela izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ alternativno određena kao iznošenje ili prenošenje lažnih vesti ili tvrđenja. Vest je informacija o nekom događaju, pojavi, ličnosti i sl., dok je tvrdnja izjava kojom se nešto tvrdi, odnosno iznosi kao istinita činjenica ili stav. Sadržaj vesti ili tvrđenja koje se iznose ili prenose, prema zakonskoj inkriminaciji ovog krivičnog dela, nužno mora biti lažan, što bi značilo da ne odgovara objektivnoj stvarnosti, što učinilac zna ali uprkos tome takvu, lažnu vest ili tvrđenje iznosi ili prenosi svestan da na taj način može izazvati paniku ili druge, alternativno određene posledice ovog dela. Panika, čije izazivanje između ostalog predstavlja posledicu ovog krivičnog dela, je iznenadno uznemirenje građanja jačeg intenziteta koje je prouzrokovano strahom usled tako iznetih ili prenetih vesti ili tvrđenja.
U konkretnom slučaju, rečenica „Nemojte da počnem da pravim spisak kao ĐĐ“, koju je maloletna AA izgovorila dana 11.05.2023. godine, na času u osnovnoj školi „GG“ u ..., samo par dana nakon što je 03.05.2023. godine u Beogradu, u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar, maloletni ĐĐ lišio života osmoro dece, učenika te škole, i radnika obezbeđenja, ne predstavlja lažno tvrđenje već pretnju da će se napasti na život ili telo učenika osnovne škole „GG“. Vest o tragičnom i do sada nezapamćenom događaju od 03.05.2023. godine prenela su istog dana sva sredstva javnog informisanja, koja su u narednim danima i nedeljama intenzivno nastavila da objavljuju i analiziraju razne aspekte tog događaja. Samim tim, rečenica „Nemojte da počnem da pravim spisak kao ĐĐ“, koju je maloletna AA izgovorila samo par dana kasnije, ne predstavlja lažno tvrđenje već pretnju čiji se sadržaj odnosi na istinit događaj, kojem je, prema izveštavanju pojedinih medija koji su javnost obavestili i o identitetu počinioca, prethodilo njegovo planiranje i „pravljenje spiska učenika“ osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu. Stoga predmet radnje dela nije lažna vest ili tvrđenje, već pretnja.
Po oceni ovog suda, rečenica koju je maloletna AA izgovorila tokom časa u svojoj osnovnoj školi, posmatrana u kontekstu događaja od 03.05.2023. godine u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu ali i događaja od 04.05.2023. godine u Malom Orašju i Duboni, koji se takođe odnosio na višestruko lišavanje života, predstavlja pretnju da će se napasti na život ili telo učenika osnovnoj školi „GG“ u ..., koja je kod učenika te škole izazvala osećanje uznemirenosti i straha usled čega je narednog dana sa nastave izostalo više od 20% učenika te škole.
Krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, čini lice koje ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica, dok kvalifikovani oblik ovog krivičnog dela iz stava 2. istog člana, postoji ako je delo iz stava 1. učinjeno prema više lica ili ako je delo izazvalo uznemirenost građana ili druge teške posledice.
Polazeći od citirane zakonske odredbe, Vrhovni sud nalazi da rečenica „Nemojte da počnem da pravim spisak kao ĐĐ“, koju je maloletna AA izgovorila dana 11.05.2023. godine, na času u osnovnoj školi „GG“ u ..., predstavlja pretnju napadom na život i telo učenika te osnovne škole, koja je, u konkretnom slučaju, dovela do nastupanja zabranjene posledice-ugrožavanja sigurnosti više lica.
Iz iznetih razloga, a imajući u vidu sudsku praksu kada je u pitanju pravilna primena zakona, Vrhovni sud je, usvajajući kao delimično osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletne AA zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u odnosu na krivično delo izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ, otklonio navedenu povredu krivičnog zakona, i preinačio pobijane pravnosnažne odluke u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela, tako što je radnje maloletne AA, pravno kvalifikovao kao krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ.
Branilac maloletne AA zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP ističući da je prvostepeni sud prekoračio optužbu u odnosu na krivično delo izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ.
Prema navodima zahteva, sud je izmenio činjenični opis radnje krivičnog dela izazivanje panike i nereda iz člana 343. stav 1. KZ koji je dat u predlogu za izricanje krivične sankcije tako što je umesto reči „jel treba ja da pravim spisak, sve ću vas pobiti“, u svojoj odluci naveo da je maloletna AA izgovorila reči „nemojte da počnem da pravim spisak kao ĐĐ“, dodajući pored toga i da je na taj način aludirala na događaj od 03.05.2023. godine u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu. Takvim postupanjem suda, prema mišljenju branioca, prekoračena su ovlašćenja koja sud ima po zakonu i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Prema članu 420. stav 1. ZKP presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo (subjektivni identitet presude i optužbe) i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici (objektivni identitet presude i optužbe), a odredbom stava 2. istog člana je propisano da sud nije vezan za predloge tužioca u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela.
Tužilac može, shodno članu 409. ZKP, da vrši izmene činjeničnog opisa krivičnog dela tokom trajanja krivičnog postupka, pa tako optužni akt može izmeniti izostavljanjem, dodavanjem i/ili promenom određenih činjeničnih navoda, kao i promenom pravne kvalifikacije krivičnog dela.
Odredbom člana 74. stav 4. Zakona o maloletim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica propisano je da će se odredbe Zakonika o krivičnom postupku o izmeni i proširenju optužbe primenjivati i u postupku prema maloletniku, ali veće za maloletnike ovlašćeno je da i bez predloga javnog tužioca za maloletnike donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je utvrđeno na glavnom pretresu.
Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog u smislu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, podrazumeva izmenu činjeničnog opisa dela, koji je dat u optužnom aktu dodavanjem nove radnje izvršenja, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, na koji način se pogoršava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije.
U konkretnom slučaju, izmenom činjeničnog opisa krivičnog dela izazivanje panike i nereda u prvostepenoj odluci na koju ukazuje branilac u podnetom zahtevu, maloletna AA nije dovedena u nepovoljniji krivičnopravni položaj, jer je sud činjenični opis dela u pogledu izgovorenih reči, koje je u svojoj odluci samo preciznije opisao, upodobio sa činjeničnim stanjem utvrđenim na glavnom pretresu, shodno svojim ovlašćenjima iz člana 74. stav 4. Zakona o maloletim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica.
Po nalaženju Vrhovnog suda, ovakvom izmenom činjeničnog opisa sud nije povredio ni subjektivni niti objektivni identitet optužbe na štetu maloletne AA, već je postojeći opis krivičnog dela uskladio sa činjeničnim stanjem utvrđenim na glavnom pretresu ostajući u granicama činjeničnog osnova optužbe, odnosno u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasnivala, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP ocenjeni kao neosnovani.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilac maloletne AA podnosi i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP ističući da su pobijane odluke zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati.
Kao nezakonit dokaz, branilac označava zapisnik o saslušanju maloletne AA pred Višim sudom u Novom Sadu Kpp 69/23 od 13.05.2023. godine, koji je, prema njegovom mišljenju, pribavljen protivno odrebama člana 37. i 40. Konvencije o pravima deteta, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 48. stav 2. Zakona o maloletim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. U tom smislu, branilac ističe da je saslušanje maloletne AA obavljeno u noći između 13. i 14.05.2023. godine, u periodu od 23.27 do 00.30 časova, iako je sate pre toga provela na ulici i nije spavala više od 60 časova. Takvo saslušanje nije bilo proporcionalno okolnostima samog slučaja, pri čemu maloletnoj pre saslušanja nije pružena odgovarajuća lekarska pomoć, a potom se nije vodilo računa ni o njenim ličnim svojstvima jer je predstavniku Centra za socijalni rad bilo poznato da je maloletna AA prethodno više puta hospitalizovana zbog čega je predstavnik Centra bio dužan da predloži njen lekarski i psihijatrijski pregled, i da u odsustvu majke, istu zameni i postupa u najboljem interesu maloletne. Naknadi dolazak majke na saslušanje, prema mišljenju branioca, ne može otkloniti nezakonitost ove dokazne radnje jer je i majka ranije bila hospitalizovana na Klinici za psihijatriju.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti isticani su u žalbi branioca izjavljenoj protiv prvostepene odluke koja je bila predmet razmatranja Apelacionog suda u Novom Sadu, koji je postupao u drugom stepenu. Apelacioni sud u Novom Sadu je ove navode branioca ocenio neosnovanim i o tome na strani 6. u drugom i trećem stavu drugostepene odluke Kž1 17/24 od 18.03.2024. godine izneo jasne razloge, koje Vrhovni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.
Kao nezakonit dokaz, branilac u zahtevu dalje označava i zapisnik o ispitivanju maloletne EE, koja je prema njegovom mišljenju privilegovan svedok jer je polusestra AA, zbog čega je sud zapisnik o njenom ispitivanju morao da izdvoji iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizilazi da je EE ćerka očuha maloletne AA, što znači da, u konkretnom slučaju, nije privilegovani svedok u smislu odredbe člana 94. stav 1. ZKP, pa je sud, suprotno navodima branioca, zapisnik o ispitivanju maloletne EE mogao koristiti kao dokaz u krivičnom postupku i na njemu zasnovati svoju odluku jer isti ni po sadržini niti po načinu pribavljanja nije u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
Shodno navedenom, Vrhovni sud je navode zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenio kao neosnovane.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilac maloletne AA, advokat Rasto Ružičić, takođe podnosi i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koje predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka. Međutim, obrazlažući navedene povrede zakona branilac u suštini osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu izvedenih dokaza, uz iznošenje sopstvenog zaključka o postojanju okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje, odnosno o nepostojanju umišljaja, što predstavlja povredu zakona iz člana 440. ZKP, koja ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, pa se Vrhovni sud nije upuštao u razmatranje ovih navoda.
Iz svih iznetih razloga, na osnovu odredbi člana 492. stav 1. tačka 2) i člana 491. stav 1. i 2. ZKP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Sanja Živanović, s.r. Biljana Sinanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Kzz 103/2024: Presuda Vrhovnog suda o preinačenju kazne maloletničkog zatvora zbog povrede zakona
- Kzz 928/2025: Presuda Vrhovnog suda o vaspitnim merama i zakonitosti krivičnog postupka
- Kzz 317/2019: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti u predmetu nasilničkog ponašanja
- Kzz 467/2023: Presuda Vrhovnog suda o zakonitosti iskaza maloletne oštećene u postupku
- Kzz 341/2017: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Kzz 689/2024: Vrhovni sud odbija zahtev za zaštitu zakonitosti u pogledu izuzeća sudije za maloletnike
- Kzz 297/2022: Presuda o postojanju elemenata krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti