Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu nasilja u porodici
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Utvrđeno je da činjenični opis u izreci presude sadrži sva zakonska obeležja krivičnog dela nasilje u porodici. Ostali navodi kojima se osporava činjenično stanje i odluka o kazni nisu dozvoljeni razlozi.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 686/2025
05.06.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Milene Rašić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Tamare Munćan, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K.br.1195/24 od 21.10.2024.godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 365/24 od 12.02.2025.godine, u sednici veća održanoj dana 05.06.2025. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Tamare Munćan, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K.br.1195/24 od 21.10.2024. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 365/24 od 12.02.2025.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K.br.1195/24 od 21.10.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru.
Istom presudom je prema okrivljenom, na osnovu člana 89a KZ, izrečena mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenom BB, adresa stanovanja u mestu ..., ulica ... broj .., opština ..., tako što mu je zabranjeno približavanje oštećenoj na udaljenosti manjoj od sto metara i zabranjen pristup prostoru mesta stanovanja i mesta rada oštećene i zabranjena svaka dalja komunikacija sa oštećenom u trajanju od dve godine, dok se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja ove mere.
Na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 2. tačka 1) do 9) ZKP obavezan je okrivljeni da nadoknadi troškove krivičnog postupka i to na ime paušalnih troškova iznos od 8.000,00 dinara u korist Osnovnog suda u Beogradu, da oštećenoj nadoknadi nužne izdatke i nagradu za zastupanje putem punomoćnika, advokata, u ukupnom iznosu od 121.500,00 dinara, a sve u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Novom Sadu Kž1 365/24 od 12.02.2025.godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Sadu, branioca okrivljenog, advokata Tamare Munćan i okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K.br.1195/24 od 21.10.2024. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Tamara Munćan, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 1) i 441. stav 3. i 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da ih preinači samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što će okrivljenog osuditi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju i odrediti da se kazna izvrši u prostorijama u kojima stanuje i otkloni primenu mere bezbednosti iz člana 89a KZ ili da ukine navedene presude i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Tamare Munćan je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog ističe da se u radnjama okrivljenog ne stiču svi bitni elementi krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ i to kako objektivni elementi koji se odnose na upotrebu kvalifikovane pretnje prema oštećenoj, odnosno posledica dela u vidu ugrožavanja spokojstva bivše supruge, tako ni subjektivni elementi. Svoj stav branilac obrazlaže navodima da u izreci presude nije opisana uzročno-posledična veza između radnje izvršenja i posledice, odnosno ugrožavanja, kao i da radnje koje su opisane u izreci presude nisu podobne da dovedu do ugrožavanja spokojstva i duševnog stanja oštećene. Branilac još ističe da je u izreci presude izostavljen element krivice opisan članom 22. KZ, te da se ovo delo može izvršiti samo sa umišljajem.
Odredbom člana 194. stav 1. KZ je propisano da ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana svoje porodice, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
Izrekom presude Osnovnog suda u Novom Sadu K.br.1195/24 od 21.10.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je u periodu od 23.02.2022. godine do 01.03.2022. godine, kao i u prethodnom periodu u ..., u ulici ... broj .., u porodičnoj kući, sposoban da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, svestan svog dela, čije izvršenje je hteo, drskim i bezobzirnim ponašanjem, ugrozio spokojstvo i duševno stanje člana svoje porodice, svoje tadašnje supruge oštećene BB, tako što je isti, od oštećene tražio da budu intimni, govoreći joj da ona mora da bude s njim, iako mu je ista jasno stavila do znanja da ona to ne želi, te je oštećenoj svakodnevno upućivao reči uvrede, govoreći joj: „ku.vo, dr.ljo, je.eš se po ulici“, pri čemu je bio svestan zabranjenosti svog dela, čime je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ,
Po oceni Vrhovnog suda, iz činjenica i okolnosti označenih u činjeničnom opisu dela u izreci prvostepene presude, proizilaze sva zakonska obeležja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koje je okrivljeni AA oglašen krivim pravnosnažnom presudom i to kako objektivna, koja se tiču radnje izvršenja, koja se sastoji u tome da je okrivljeni drskim i bezobzirnim ponašanjem, ugrozio spokojstvo i duševno stanje člana svoje porodice, tako i subjektivna obeležja koja se odnose na uračunljivost i umišljaj okrivljenog, koji je obuhvatio i svest o zabranjenosti dela.
Samim tim su navodi izloženi u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ističe da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni kao neosnovani.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povredu zakona iz člana 441. stav 3. i 4. ZKP, sa obrazloženjem da sud nije pravilno odmerio kaznu s obzirom na utvrđene činjenice tokom postupka koje utiču na to da kazna bude manja, nije izrekao odluku o ublažavanju kazne i odluku kojom je mogao da okrivljenog oslobodi od kazne. Na ovaj način branilac suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.
U ostalom delu zahteva branilac okrivljenog osporava utvrđeno činjenično stanje odnosno ističe povredu zakona iz člana 440. ZKP, polemišući sa činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim presudama i ukazujući na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova, navodeći da je oštećena u svom iskazu bila jasna da fizičkog nasilja u kritičnom periodu nije bilo i da joj okrivljeni nije upućivao pretnje, kao i da se nakon kritičnog događaja više puta sastajala sa okrivljenim nasamo, iz čega proizilazi da kod oštećene nije došlo do osećaja straha i ugroženosti.
Kako povrede zakona iz člana 440. i 441. stav 1. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to se Vrhovni sud u ocenu iznetih navoda nije ni upuštao.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Kzz 554/2023: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu nasilja u porodici
- Kzz 1010/2023: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu nasilja u porodici
- Kzz 897/2025: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu nasilja u porodici
- Kzz 384/2023: Krivično delo nasilje u porodici može biti izvršeno i jednom radnjom
- Kzz 414/2024: Presuda Vrhovnog suda o neosnovanosti zahteva za zaštitu zakonitosti zbog krivičnog dela nasilje u porodici