Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti zahteva za zaštitu zakonitosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, jer se zahtevom, iako formalno ukazuje na povredu zakona, suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen razlog za ovaj vanredni pravni lek.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 734/2017
05.09.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaj iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Veroljuba Vukelića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1676/16 od 31.03.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 05.09.2017. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1676/16 od 31.03.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1676/16 od 31.03.2017. godine delimično je usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, preinačena prvostepena presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 536/16 od 24.10.2016. godine, tako što je okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaj iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za koju je određeno da će se izvršiti u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje, bez primene elektronskog nadzora, s tim da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuju izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Istom presudom žalba branioca okrivljenog AA u preostalom delu je odbijena kao neosnovana pa je prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena dok je određeno da će se o troškovima krivičnog postupka pred drugostepenim sudom odlučiti posebnim rešenjem.
Protiv navedene pravosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Veroljub Vukelić zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP i povrede člana 16. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu preinači tako što će osloboditi okrivljenog od optužbe ili pobijanu presudu ukine, a da se izvršenje pobijane presude odloži na osnovu člana 488. stav 3. ZKP.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP nakon razmatranja spisa predmeta i navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preuzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.
Pri tome obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kjoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju branilac okrivljenog AA navođenjem kao razloga za podnošenje zahteva, povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP samo formalno označava povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, ali ne konkretizuje u čemu se ona sastoji, već suštinski u obrazloženju zahteva osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnoj odluci, što ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.
Naime, branilac okrviljenog AA kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, navodi da u konkretnom slučaju iako eventualno postoji nekakav kažnjiv propust vozača, okolnost da je pešak pretrčavao kolovoz van pešačkog prelaza, krajnje neobazrivo što predstavlja uzrok saobraćajne nezgode, predstavlja olakšavajuću okolnost koja nije cenjena ni od strane prvostepenog ni od strane drugostepenog suda čime su povređena pravila o odmerevanju kazne iz člana 54. KZ i učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 3 ZKP.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda utvrđivanje i ocena olakšavajućih i otežavajućih okolnosti prilikom odmeravanja kazne predstavlja činjenično utvrđenje suda i kao takvo ne može da predstavlja povredu zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP koja je u zahtevu branioca okrivljenog AA formalno označena kao povreda zbog koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa kako okrivljeni zbog pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu člana 485. stav 4. ZKP nije ovlašćen da podnese ovaj vanredni pravni lek, zahtev je u ovom delu, ocenjen kao nedozvoljen.
Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu istaknute povrede zakona iz člana 16. ZKP, obzirom da ista ne predstavlja povredu zakona propisanu odredbom člana 485. stav 4. ZKP zbog koje bi okrivljenom i njegovom braniocu bilo dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.
Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković Zoran Tatalović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić