Odluka Vrhovnog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti protiv rešenja o sudskoj rehabilitaciji
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, potvrđujući odluke o odbijanju sudske rehabilitacije. Sud je istakao da se višestruko osuđivanom licu rehabilitacija može dati samo ako su ispunjeni zakonski uslovi za svako pojedinačno krivično delo.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 818/2025
25.06.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Bojića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kraljevu Kv.28/25 od 10.04.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 271/25 od 05.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 25.06.2025. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Bojića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kraljevu Kv.28/25 od 10.04.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 271/25 od 05.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Kraljevu Kv.28/25 od 10.04.2025. godine odbijena je kao neosnovana molba za sudsku rehabilitaciju branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Bojića, a po pravnosnažnim presudama Opštinskog suda u Čačku K.1003/77 od 16.03.1978. godine, Opštinskog suda u Čačku K.346/80 od 17.09.1980. godine, Opštinskog suda u Čačku K.117/81 od 01.04.1981. godine, Opštinskog suda u Čačku K.424/84 od 26.02.1985. godine, Opštinskog suda u Čačku K.750/85 od 16.01.1986. godine, Opštinskog suda u Čačku K.55/86 od 19.03.1986. godine, Opštinskog suda u Kraljevu K.587/80 od 18.05.1981. godine, Okružnog suda u Kraljevu K.11/87 od 19.05.1987. godine, Okružnog suda u Podgorici (Republika Crna Gora) K.27/78 od 01.02.1979. godine, Okružnog suda u Podgorici (Republika Crna Gora) K.335/84 od 16.06.1986. godine, Opštinskog suda u Ljubljani (Republika Slovenija) K.272/86 od 07.07.1986. godine i Okružnog suda u Trnavi (Republika Slovačka) K2.T.114/95 od 14.11.1995. godine.
Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 271/25 od 05.05.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA koja je izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kraljevu Kv.28/25 od 10.04.2025. godine.
Branilac okrivljenog AA - advokat Miroslav Bojić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv drugostepenog rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 271/25 od 05.05.2025. godine, s tim što iz sadržine zahteva proizilazi da se pobijaju oba pravnosnažna rešenja, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud uvaži podneti zahtev, te da ukine rešenje Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 271/25 od 05.05.2025. godine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Naime, branilac okrivljenog AA zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP koja je opšteg karaktera, pri čemu formalno ne označava ni jednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, ali se iz obrazloženja zahteva zaključuje da je isti podnet zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi članova 99. i 100. KZ. Ovo imajući u vidu da branilac ističe da su nižestepeni sudovi u pobijanim rešenjima pogrešno primenili odredbe članova 99. i 100. KZ koje se odnose na sudsku rehabilitaciju, obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uslovi za sudsku rehabilitaciju i brisanje svih osuda okrivljenom AA koji je više puta osuđivan i to uglavnom za imovinska krivična dela, budući da je od poslednje izvršenog nehatnog krivičnog dela iz oblasti bezbednosti javnog saobraćaja, a koje je okrivljeni učinio dana 12.10.1985. godine i za koje je osuđen presudom Okružnog suda u Kraljevu K.11/87 od 19.05.1987. godine, proteklo 40 godina, odnosno ukoliko se uzme u obzir presuda Okružnog suda u Trnavi (Republika Slovačka) K2.T.114/95 od 14.11.1995. godine za krivično delo izvršeno 1995. godine, onda je proteklo 30 godina, a okrivljeni u tom periodu nije učinio nijedno krivično delo, pri čemu su u konkretnom slučaju po braniocu ispunjeni i uslovi iz odredbe člana 99. stav 2. KZ vezano za vladanje i ponašanje okrivljenog koji ukazuju da je on u konkretnom slučaju zaslužio rehabilitaciju po svim osudama.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 100. KZ je propisano da licu koje je više puta osuđivano sud može dati rehabilitaciju samo ako su ispunjeni uslovi iz članova 98. i 99. ovog zakonika u pogledu svakog krivičnog dela za koje je osuđeno. Pri oceni da li će u ovakvom slučaju dati rehabilitaciju sud će uzeti u obzir okolnosti iz člana 99. stav 2. ovog zakonika.
Iz napred citirane zakonske odredbe proizilazi da pri odlučivanju da li će licu koje je više puta osuđivano dati rehabilitaciju (što je ovde slučaj), sud najpre ispituje ispunjenost uslova iz člana 98. KZ (zakonska rehabilitacija), odnosno iz člana 99. KZ (sudska rehabilitacija), a sve u zavisnosti od vrste i visine krivične sankcije koja je okrivljenom izrečena, i to ispituje ispunjenost ovih uslova u pogledu svakog krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnim presudama, pa tek po ispunjenju ovih uslova koji su imperativnog karaktera i bez čije ispunjenosti u svakom konkretnom slučaju nema ni davanja rehabilitacije okrivljenom, sud uzima u obzir okolnosti iz člana 99. stav 2. KZ.
U konkretnom slučaju, imajući u vidu da iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni AA krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 201. stav 2. u vezi člana 195. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, za koje je oglašen krivim pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Kraljevu K.11/87 od 19.05.1987. godine, učinio dana 12.10.1985. godine, dakle pre proteka zakonskog roka od 10 godina od izdržane jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci po ranijoj osudi po pravnosnažnoj presudi Opštinskog suda u Kraljevu Kv.158/82 od 09.12.1982. godine, a kojom su u pogledu odluke o kazni preinačene presude Opštinskog suda u Kraljevu Kv.71/81 od 24.08.1981. godine (kojom su preinačene presude Opštinskog suda u Čačku K.117/81 od 01.04.1981. godine i K.346/80 od 17.09.1980. godine) i Opštinskog suda u Kraljevu K.587/80 od 18.05.1981. godine, a koju jedinstvenu kaznu zatvora je okrivljeni izdržao u periodu od 17.12.1980. godine do 17.03.1984. godine, to je jasno i očigledno da u konkretnom slučaju shodno odredbi člana 99. stav 1. KZ nisu ispunjeni zakonski uslovi za davanje rehabilitacije okrivljenom i brisanje osude po presudi Opštinskog suda u Kraljevu Kv.158/82 od 09.12.1982. godine. Imajući u vidu navedeno, te da je odredbom člana 98. stav 1. KZ, a čiju primenu s obzirom na višestruku osuđivanost okrivljenog u konkretnom slučaju predviđa odredba člana 100. KZ, propisano da se zakonska rehabilitacija daje samo licima koja pre osude na koju se odnosi rehabilitacija nisu bila osuđivana ili koja su se po zakonu smatrala neosuđivanim, to stoga nisu ispunjeni ni zakonski uslovi za davanje rehabilitacije okrivljenom po presudama Opštinskog suda u Čačku K.424/84 od 26.02.1985. godine, Opštinskog suda u Čačku K.55/86 od 19.03.1986. godine, Okružnog suda u Podgorici (Republika Crna Gora) K.335/84 od 16.06.1986. godine, Opštinskog suda u Ljubljani (Republika Slovenija) K.272/86 od 07.07.1986. godine i Okružnog suda u Trnavi (Republika Slovačka) K2.T.114/95 od 14.11.1995. godine, a za koje se s obzirom na vrstu i visinu krivične sankcije koja je okrivljenom izrečena ovim presudama ispituje ispunjenost uslova iz člana 98. KZ (zakonska rehabilitacija). Pored toga, imajući u vidu odredbu člana 100. KZ kojom je propisano da licu koje je više puta osuđivano sud može dati rehabilitaciju samo ako su ispunjeni uslovi iz članova 98. i 99. ovog zakonika u pogledu svakog krivičnog dela za koje je osuđeno, te imajući pri tome u vidu da nisu ispunjeni zakonski uslovi za davanje rehabilitacije okrivljenom po napred citiranim presudama, to stoga shodno odredbi člana 100. KZ u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za davanje okrivljenom sudske rehabilitacije i brisanje osuda po presudama Opštinskog suda u Čačku K.1003/77 od 16.03.1978. godine, Okružnog suda u Podgorici (Republika Crna Gora) K.27/78 od 01.02.1979. godine, Opštinskog suda u Čačku K.750/85 od 16.01.1986. godine, Okružnog suda u Kraljevu K.11/87 od 19.05.1987. godine.
Sledstveno napred navedenom, nižestepeni sudovi su, u konkretnom slučaju, prilikom odlučivanja o sudskoj rehabilitaciji lica koje je više puta osuđivano (u konkretnom slučaju okrivljeni je 12 puta osuđivan), a koja se daje jedinstveno za sve osude okrivljenog, a ne samo za neke osude, u svemu pravilno primenili odredbe članova 99. i 100. KZ, a koje odredbe Krivičnog zakonika inače i sam branilac okrivljenog tačno citira u podnetom zahtevu, s tim što ih pogrešno i proizvoljno tumači.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim rešenjima nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Bojića, to je Vrhovni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP navedeni zahtev branioca okrivljenog odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković