Presuda Vrhovnog suda o neosnovanosti zahteva za zaštitu zakonitosti
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Sud je utvrdio da su nižestepeni sudovi pravilno primenili odredbu člana 55a Krivičnog zakonika o višestrukom povratu i na ispravan način izračunali polovinu raspona propisane kazne prilikom odmeravanja sankcije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 823/2023
05.09.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Milene Rašić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Vasića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 15 K. br. 1147/22 od 14.11.2022. godine, ispravljene rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 1147/22 od 20.12.2022. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 143/23 od 19.04.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 05.09.2023. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Vasića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 15 K. br. 1147/22 od 14.11.2022. godine, ispravljene rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 1147/22 od 20.12.2022. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 143/23 od 19.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 15 K. br. 1147/22 od 14.11.2022. godine, ispravljene rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 1147/22 od 20.12.2022. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 meseci i novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko istu ne plati u ostavljenom roku, novčana kazna će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će za svakih započetih, a neplaćenih 1.000,00 dinara novčane kazne, sud odrediti jedan dan kazne zatvora. Odlučeno je i o troškovima krivičnog postpuka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 143/23 od 19.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog AA i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 15 K. br. 1147/22 od 14.11.2022. godine, ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 1147/22 od 20.12.2022. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Miroslav Vasić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presude preinači i okrivljenom izrekne kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 3 meseca.
Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.
Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, koju obrazlaže navodima da su nižestepeni sudovi prilikom izricanja kazne primenili odredbu člana 55a stav 1. KZ i okrivljenog osudili na kaznu zatvora od 2 godine i 10 meseci i to na taj način što je od maksimuma propisane kazne oduzet minimum iste, te razlika podeljena sa dva, a potom na taj rezultat dodata kazna u visini posebnog minimuma predviđenog za to krivično delo. Po stavu odbrane, na opisani način sudovi su prekršili osnovni princip propisan članom 5. stav 2. KZ, koji kaže da, ukoliko je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon jednom ili više puta primeniće se zakon koji je najblaži za učinioca. Branilac smatra da se ova odredba odnosi i na nepovoljnije tumačenje zakonskih odredbi donetih u stavovima krivičnog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda. Dalje se navodi da je okrivljeni krivično delo učinio 22.11.2020. godine, a da je dana 30.11.2020. godine donet stav Krivičnog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, kojim je utvrđeno da raspon propisnih kazni, u smislu člana 55a stav 1. KZ, predstavlja razliku između posebnog maksimuma i posebnog minimuma zaprećene kazne, pa se polovina raspona propisane kazne izračunava na taj način što se navedena razlika podeli sa brojem 2, i to očigledno bez bilo kakvog sabiranja sa posebnim minimumom. Imajući u vidu, da se na opisani način, okrivljenom ne može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 2 godine i 3 meseca, sud je učinio opisanu povredu, kada nije primenio stav Vrhovnog kasacionog suda i kada je okrivljenom izrekao kaznu zatvora od 2 godine i 10 meseci.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni sud, ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Odredbom člana 55a Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br.35/2019 od 21.05.2019. godine, koji je stupio na snagu dana 01.12.2019. godine), propisano je da će sud, za krivično delo učinjeno sa umišljajem, za koje je propisana kazna zatvora, izreći kaznu iznad polovine raspona propisane kazne pod sledećim uslovima:1) ako je učinilac ranije dva puta osuđen za krivično delo učinjeno sa umišljajem na zatvor od najmanje jednu godinu; 2) ako od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog dela nije proteklo pet godina.
Iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni AA pravnosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 15 K. br. 1147/22 od 14.11.2022. godine, ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 1147/22 od 20.12.2022. godine, oglašen krivim zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 meseci i novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara. Prvostepeni sud je, u obrazloženju presude naveo da je prilikom donošenja odluke o vrsti i visini krivične sankcije, imao u vidu da je okrivljeni dva puta osuđivan za krivična dela učinjena sa umišljajem na zatvor od najmanje 1 godine i to: presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 760/20 od 05.11.2020. godine zbog krivičnog dela iz člana 208. stav 1. KZ u vezi člana 61. na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 dinara i presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K br. 717/15 od 19.04.2016. godine, zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 208. stav 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koju je izdržavao u prostroijama u kojima stanuje od 04.06.2019. godine do 10.04.2020. godine, te da od dana otpuštanja okrivljenog sa izdržavanja ove kazne do izvršenja krivičnog dela za koje je oglašen krivim, u ovom konkretnom postupku, nije proteklo 5 godina.
Dakle, nižestepeni sudovi su utvrdili da su u konkretnom slučaju ispunjena oba uslova neophodna za postojanje višestrukog povrata propisana u tačkama 1) i 2) člana 55a KZ, i to: dvostruka osuda za krivična dela učinjena sa umišljajem na zatvor od najmanje od jednu godinu i da od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja izrečene kazne do izvršenja novog krivčinog dela nije proteklo pet godina.
Sud je u obavezi da odmeri kaznu koja će biti iznad polovine propisanog kaznenog raspona, u situaciji kada nađe da su ispunjeni uslovi za primenu instituta višestrukog povrata (člana 55a KZ), kao što je to u ovom konkretnom slučaju, Po nalaženju ovoga suda, raspon propisane kazne, u smislu člana 55a KZ, predstavlja razmak od minimalne do maksimalne kazne propisane za određeno krivično delo, a polovina raspona predstavlja srednji broj u tom nizu brojeva iznad kog se mora izreći kazna za to krivično delo. Dakle, polovina propisane kazne se nalazi na sredini, odnosno polovini između graničnih vrednosti – posebnog minimuma i maksimuma propisane kazne i može se izračunati tako što se od maksimuma propisane kazne oduzme minimum iste, ta razlika podeli sa 2, a zatim se na taj rezultat doda minimalna kazna.
Polazeći od navedenog i primenom ovog načina računanja polovine raspona propisane kazne na konkretan slučaj, Vrhovni sud nalazi da je pravilno stanovište nižestepenih sudova da okrivljenom primenom odredbe člana 55a KZ, za krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. KZ, za koje je propisana kazna zatvora od 6 meseci do 5 godina i novčana kazna, izrekne kaznu zatvora u trajanju dužem od 2 godine i 9 meseci, odnosno kaznu iznad polovine raspona propisane kazne za to krivično delo.
Sledstveno iznetom, Vrhovni sud nalazi da su nižestepeni sudovi odmeravanjem kazne okrivljenom za krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. KZ, na vreme od 2 godine i 10 meseci, dakle iznad 2 godine i 9 meseci, što predstavlja polovinu raspona propisane kazne za to krivično delo, pravilno primenili odredbu člana 55a KZ, zbog čega su ocenjeni kao neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog da je pobijanim pravnosnažnim presudama na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 439. tačka 3) ZKP.
Pri tome, Vrhovni sud ukazuje da je pravni stav o izračunavanju polovine raspona propisane kazne iz člana 55a KZ utvrđen na sednici Krivičnog odeljenja održanoj dana 11.07.2022. godine, ( kada je prestao da važi stav sa sednice Krivičnog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 30.11.2020. godine, na koji se branilac poziva). Ujedno ovaj sud ukazuje i da se odredba člana 5. KZ, na koju se branilac poziva u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti odnosi isključivo na izmene zakona („višestruki povrat“ definisan članom 55a KZ unet je u Krivični zakonik odredbom člana 9. Zakona o izmenama i dopunama KZ („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 35/19), a primenjuje se od 01.12.2019. godine, od kog datuma nije menjan), a ne na pravne stavove suda, kako to branilac pogrešno zaključuje.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća - sudija
Irina Ristić, s.r. Bata Cvetković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić