Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti. Iako je branilac formalno naveo dozvoljene razloge, suštinski je osporavao utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza, što nije dopušten razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 833/2018
12.09.2018. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Milunke Cvetković, Radmile Dragičević Dičić i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela pronevera iz člana 364. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene – advokata Dušice Parezanović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.366/16 od 21.03.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.824/2017 od 28.03.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 12. septembra 2018. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene – advokata Dušice Parezanović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.366/16 od 21.03.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.824/2017 od 28.03.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K br.366/16 od 21.03.2017. godine, okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela pronevera iz člana 364. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje delo je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Istovremeno je određeno da će se izrečena kazna izvršiti tako što će je okrivljena izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, a koje prostorije ne sme napuštati, osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija, te da ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje – sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Istom presudom, na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, okrivljena je obavezana da na ime imovinskopravnog zahteva oštećenoj BB isplati iznos od 3.035.785,86 dinara, u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti presude, a oštećeni VV je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.
Istovremeno, na osnovu člana 261. stav 4. ZKP, okrivljena je oslobođena dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) i tačka 9) ZKP i određeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.824/2017 od 28.03.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA – advokata Dušice Parezanović, a presuda Višeg suda u Beogradu K br.366/16 od 21.03.2017. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA – advokat Dušica Parezanović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP i povrede člana 441. stav 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da ukine drugostepenu odluku i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje po žalbi, ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenu osloboditi od optužbe, uz istovremeni zahtev da se odloži izvršenje pravnosnažne presude.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljene AA, kao jedan od razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe bitnu povredu odredaba kriviččnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, međutim u obrazloženju ne navodi u čemu se ova povreda konkretno sastoji, već polemiše sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravnosnažnoj presudi i ocenom dokaza od strane nižestepenih sudova isticanjem da je okrivljena u periodu od 29.08.2007. godine do 22.10.2007. godine bila na bolovanju, da u tom periodu nije ni mogla raspolagati novčanim sredstvima kase za specijalne izdatke BB, te da je u ovom periodu preseljena njena kancelarija sa dokumentacijom, a da pri tome nikakav zapisnik o primopredaji dokumentacije, odnosno kase za koju je okrivljena bila zadužena nije sačinjen. Nadalje, u zahtevu se polemiše sa ocenom odbrane okrivljene i iskazom svedoka VV, te ističe da je sud na štetu okrivljene odbio da izvede dokaze koje je odbrana predložila na glavnom pretresu održanom dana 21.03.2017. godine – da se pribavi Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta BB, kao i knjiga blagajne za glavnu blagajnu, te da se saslušaju svedoci GG i DD.
Po oceni ovoga suda, izloženim navodima zahteva u suštini se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane nižestepenih sudova i na pogrešnu ocenu dokaza, a što ne predstavlja zakonom propisan razlog u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojeg je okrivljenima preko branilaca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona.
U vezi sa povredom krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, u zahtevu se ističe da su prvostepeni i drugostepeni sud samo prepisali odredbe KZ koje regulišu krivicu, odnosno subjektivni odnos okrivljene prema krivičnom delu, a da pritom isto nije konkretizovano, te da u odnosu na izrečenu kaznu sud nije odredio da li će se ista izdržavati sa ili bez primene elektronskog nadzora, odnosno da nije postupio u skladu sa članom 424. stav 2. ZKP.
Iz izloženih navoda proizilazi da branilac okrivljene samo formalno u zahtevu za zaštitu zakonitosti označava povredu iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok suštinski u vezi sa ovom povredom ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, zbog koje u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP okrivljenom, odnosno njegovom braniocu, nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.
Najzad, zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ukazuje se i na povredu odredaba člana 441. stav 3. ZKP, međutim u obrazloženju zahteva ne navodi se u čemu se ova povreda sastoji, već se s tim u vezi ukazuje na povrede odredaba člana 460. st. 2. i 3. ZKP, koje takođe ne predstavljaju zakonom propisan razlog u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca.
Kako je, dakle, branilac okrivljene samo formalno u zahtevu za zaštitu zakonitosti označio povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno, dok je u obrazloženju, suštinski, naveo razloge zbog kojih okrivljenima preko branilaca nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dušice Parezanović odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica,s.r. Nevenka Važić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić