Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu oduzimanja maloletnog lica
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti, potvrđujući da radnje okrivljene, kojima je sprečila viđanje deteta sa ocem u skladu sa sudskom odlukom, predstavljaju krivično delo oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 3. KZ.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 846/2025
08.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović, i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 3. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Borislava Pupavca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 346/22 od 31.10.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 25/25 od 08.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 08.07.2025.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Borislava Pupavca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 346/22 od 31.10.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 25/25 od 08.05.2025. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE, kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 346/22 od 31.10.2024. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog krivičnog dela oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 3. KZ i osuđena je na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara, koju je dužna da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko novačnu kaznu u ostavljenom roku ne plati, ista će biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom je okrivljena obavezana da snosi troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, kao i da plati na na ime sudskog paušala iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 25/25 od 08.05.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA, advokat Borislav Pupavac, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenu na osnovu odredbe člana 423.stav 1. ZKP oslobodi od optužbe da je izvršila krivično delo oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 3. KZ.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA je neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su nižestepene presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodima da u izreci pobijane prvostepene presude nisu navedena sva zakonom propisana bitna obeležja krivičnog dela oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 3. KZ.
S tim u vezi ističe da opisane radnje iz izreke pobijane prvostepene presude ne čine radnju izvršenja ovog krivičnog dela. Branilac navodi da to što je okrivljena rekla svom ocu BB, koji je vodio maloletnu decu ispred PU u Sremskoj Mitrovici na preuzimanje dece, da povede samo mal.VV, ali ne i mal.GG, kako bi se videli sa ocem DD, nije onemogućila viđanje mal.GG sa ocem, koji je mogao da provede vreme sa maloletnom GG tog dana od 17,00 – 20,00 časova, odnosno nije preduzela radnju izvršenja ovog krivičnog dela.
Vrhovni sud izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ocenjuje kao neosnovane.
Krivično delo oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 1. Krivičnog zakonika, čini onaj ko maloletno lice protivpravno zadrži ili oduzme od roditelja, usvojioca, staraoca ili drugog lica, odnosno ustanove, kojima je ono povereno ili onemogućava izvršenje odluke kojom je maloletno lice povereno određenom licu. Stavom 3. istog člana propisano da krivično delo čini onaj ko onemogućava izvršenje odluke nadležnog organa kojom je određen način održavanja ličnih odnosa maloletnog lica sa roditeljem ili drugim srodnikom.
Prema izreci pravnosnažne presude, okrivljena AA je „dana 25.05.2021. godine u Sremskoj Mitrovici, u stanju uračunljivosti, pri čemu je mogla da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, svesna svog dela i htela njegovo izvršenje i svesna zabranjenosti svog dela, onemogućila izvršenje sudske odluke presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 898/15 od 20.05.2019. godine, a koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 655/19 od 20.12.2019. godine, kojima je regulisan način viđanja oca ošt.DD sa decom mldb. GG i mldb. VV, tako što je navedenog dana 25.05.2021. godine (utorak) rekla svom ocu BB koji je decu vodio na preuzimanje ispred PU Sremska Mitrovica da samo mldb. VV vodi na viđanje sa ocem, a da mldb. GG ne vodi, te je na taj način onemogućila viđanje mldb. GG sa ocem, iako je isti imao pravo da navedenog dana provede vreme sa mldb. GG od 17,00 do 20,00 časova...“
Po oceni Vrhovnog suda, iz ovakvog činjeničnog opisa datog u izreci prvostepene presude, proizlaze svi bitni elementi krivičnog dela oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 3. KZ, zbog kog je okrivljena i oglašena krivom pravnosnažnom presudom i to kako objektivni, koji se odnose na radnju izvršenja - onemogućavanje izvršenja pravnosnažne presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 898/15 od 20.05.2019. godine, koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 655/19 od 20.12.2019. godine, tako i subjektivni elementi, koja se tiču uračunljivosti i umišljaja okrivljene, koji obuhvata i svest o zabranjenosti dela.
Prema tome, kako je pravnosnažnim sudskim odlukama određen način viđanja oca DD sa maloletnom decom VV i GG, time što je okrivljena preduzetim radnjama navedenog dana, (na način – preko svog oca BB koji je decu vodio na preuzimanje ispred PU Sremska Mitrovica), onemogućila viđanje oca – ovde oštećenog i ćerke, okrivljena je preduzela radnju ovog krivičnog dela, pa se neosnovano zahtevom ukazuje na povredu Krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Branilac okrivljene dalje u podnetom zahtevu navodi, da tokom postupka nije dokazan umišljaj na strani okrivljene, da oštećeni nije želeo da na viđanje sa njim dovedu maloletnu GG, što proizlazi iz dokaznog postupka i da je time isključena protivpravnost radnji okrivljene, što potvrđuje i mejl koji je okrivljena poslala pre kritičnog događaja Centru sa socijalni rad Sava u Sremskoj Mitrovici, na koji način branilac polemiše sa utvrđenim činjeničnim stanjem i ocenom dokaza, u smislu odredbe člana 440. ZKP.
Međutim, povreda zakona iz člana 440. ZKP, shodno odredbi člana 485. ZKP, nije predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle nije dozvoljeni razlog, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u ovom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnikn Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković