Neosnovanost zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu ugrožavanja sigurnosti

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Navodi da nisu dokazani elementi krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti već su isticani u žalbi, a drugostepeni sud je dao jasne i dovoljne razloge o njihovom postojanju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 851/2015
29.09.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.S., zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.S., advokata B.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K br.589/13 od 16.04.2015. godine i Višeg suda u Pančevu Kž 122/15 od 24.06.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 29.09.2015. godine, većinom glasova je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K br.589/13 od 16.04.2015. godine i Višeg suda u Pančevu Kž 122/15 od 24.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu K br.589/13 od 16.04.2015. godine okrivljeni D.S. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne počini novo krivično delo.

Navedenom presudom na osnovu odredbe člana 258. stav 4. ZKP, oštećena I.M. i oštećena K.M. su sa imovinsko pravnim zahtevom u neopredeljenom iznosu upućene na parnični postupak, a na osnovu člana 261. i člana 264. stav 1. ZKP okrivljeni D.S. je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka i to troškove paušala na ime budžetskih sredstava Osnovnog suda u Pančevu u iznosu od 2.000,00 dinara, koji je dužan da plati u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Pančevu Kž 122/15 od 24.06.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog D.S. izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Pančevu K br.589/13 od 16.04.2015. godine, pa je navedena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.S., advokat B.P., zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači u oslobađajuće, jer u postupku nije dokazano postojanje krivičnog dela iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.S. je neosnovan.

Branioci okrivljenog D.S. u zahtevu navodi da iz dokaza izvedenih u ovom krivičnom postupku ne proizilazi postojanje bitnih elemenata krivičnog dela iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim, obzirom da nije postojala ozbiljna konkretna i kvalifikovana pretnja podobna da izazove strah kod oštećenih niti je dokazano da je pretnja uopšte bila upućena, pa je donošenjem osuđujuće presude učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP.

Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog D.S. isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge da se u radnjama okrivljenog stiču svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni D.S. oglašen krivim, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. st. 1.i 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                           Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                     Dragiša Đorđević, s.r.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.