Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu krivičnog dela uvrede
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbio kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene za krivično delo uvrede. Sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za isključenje protivpravnosti, jer je iz načina izražavanja okrivljene proizilazila namera omalovažavanja.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 855/2018
04.09.2018. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović, Veska Krstajića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dragana Filipovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici K 28/16 od 12.12.2017. godine i Višeg suda u Šapcu Kž 174/18 od 24.04.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 04.09.2018. godine, većinom glasova, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dragana Filipovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici K 28/16 od 12.12.2017. godine i Višeg suda u Šapcu Kž 174/18 od 24.04.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici K 28/16 od 12.12.2017. godine, okrivljena AA oglašena je krivom zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ za koje je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 dinara koju je dužna da plati u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora i to tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Istom presudom na osnovu odredbe člana 264. stav 1. ZKP okrivljena je obavezana da na ime troškova krivičnog postupka plati privatnom tužiocu BB iznos od 170.460,00 dinara u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, a da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Šapcu Kž 174/18 od 24.04.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA, advokata Dragana Filipovića i presuda Osnovnog suda u Loznici K 28/16 od 12.12.2017. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA, advokat Dragan Filipović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća shodno odredbi člana 490. ZKP, o kojoj, u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dragana Filipovića je neosnovan.
Branilac okrivljene u podnetom zahtevu pravnosnažne presude pobija zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP navodima da okrivljena kritičnom prilikom nije preduzela radnju izvršenja predmetnog krivičnog dela, već je izgovorila predmetne reči na glavnom pretresu u odbrani svoga prava i zaštiti opravdanih interesa bez namere omalovažavanja okrivljenog, stajući na pravno stanovište da se u konkretnom slučaju na radnje okrivljene ima primeniti odredba člana 170. stav 4. KZ.
Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.
Naime, odredbom člana 170. stav 1. KZ propisano je da će se novčanom kaznom od 20 do 100 dnevnih iznosa ili novčanom kaznom od 40.000,00 do 200.000,00 dinara kazniti onaj ko uvredi drugog.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, prema zakonskom opisu ovog krivičnog dela radnja i posledica su zajedno obuhvaćene, dakle, radi se o izjavi ili drugoj radnji kojom se po objektivnoj oceni izražava omalovažavanje određenog lica.
Odredbom člana 170. stav 4. KZ propisano je da se neće kazniti za delo iz st. 1. do 3. ovog člana učinilac, ako je izlaganje dato u okviru ozbiljne kritike u naučnom, književnom ili umetničkom delu, u vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva, političke delatnosti, u odbrani nekog svog prava ili zaštiti opravdanih interesa, ako se iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti vidi da to nije učinio u nameri omalovažavanja.
Sledstveno iznetom, ovaj osnov isključenja postojanja krivičnog dela može postojati ukoliko je ostvaren objektivni uslov koji se ogleda u tome da je uvredljiva izjava data u okviru odbrane nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, dok subjektivni uslov jeste da kod onog čija izjava objektivno predstavlja omalovažavanje nekog lica, odnosno povredu njegove časti, nije postojala namera omalovažavanja.
U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, a shodno napred citiranim zakonskim odredbama i datom tumačenju istih iz upućenih reči okrivljene privatnom tužiocu i to da je lopov, da krade i seče šumu nesumnjivo proizilazi da je okrivljena ove reči privatnom tužiocu uputila upravo u nameri omalovažavanja istoga i sledstveno tome, po oceni Vrhovnog kasacionog suda i iz izreke pravnosnažne presude jasno proizilazi da je okrivljena kritičnom prilikom preduzela radnju izvršenja krivičnog dela u pitanju odnosno uvredila privatnog tužioca BB uputivši mu reči da je lopov, da krade i seče šumu i na taj način je prouzrokovala nastupanje zabranjene posledice shodno odredbi člana 170. stav 1. KZ i datom tumačenju iste od strane ovoga suda.
Stoga Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode iz zahteva branioca okrivljene da su pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1) ZKP.
Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Jelena Petković-Milojković,s.r. Zoran Tatalović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz 766/2018: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Kzz 1257/2019: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu krivičnog dela uvrede
- Kzz 1053/2019: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o postojanju elemenata krivičnog dela uvrede
- Kzz 790/2018: Postojanje krivičnog dela uvrede bez izričito navedene namere omalovažavanja
- Kzz 1332/2020: Odluka o zahtevu za zaštitu zakonitosti u predmetu krivičnog dela uvreda
- Kzz 809/2024: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog navodnog prekoračenja optužbe
- Kzz 1260/2017: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu krivičnog dela uvrede