Nedozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja činjeničnog stanja
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene. Zahtev je podnet iz razloga koji nisu taksativno propisani zakonom za okrivljenog i njegovog branioca, jer se suštinski osporavalo utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 856/2025
03.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog protivpravnog dela određenog u zakonu kao krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Kristine Todorović, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu K 2490/22 od 09.07.2024. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 791/24 od 30.01.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.07.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Kristine Todorović, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu K 2490/22 od 09.07.2024. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 791/24 od 30.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K 2490/22 od 09.07.2024. godine prema okrivljenoj AA, zbog protivpravnog dela određenog u zakonu kao krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, na osnovu odredbe člana 82. Krivičnog zakonika, izrečena je mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi, koja će se sprovoditi u Klinici za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“ u Beogradu, ulica Višegradska broj 26 i trajaće dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od 3 (tri) godine.
Na osnovu odredbe člana 82. stav 6. Krivičnog zakonika određeno je da, ako se okrivljena ne podvrgne lečenju na slobodi ili ga samovoljno napusti ili i pored lečenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno delo predviđeno u zakonu kao krivično delo, tako da je potrebno njeno lečenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u takvoj ustanovi.
Istim rešenjem odlučeno je da se okrivljena AA oslobađa dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka i isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Kž1 791/24 od 30.01.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljene AA i njenog branioca i prvostepeno rešenje je potvrđeno.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Kristina Todorović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i donese presudu kojom će u celini preinačiti prvostepeno rešenje ili da predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Vrhovni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljene, kao razlog podnošenja zahteva, ističe odredbu člana 439. ZKP, koja u odnosu na tačke 1), 2) i 3), predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, branilac istaknutu odredbu ne opredeljuje navođenjem konkretne tačke, dok navodima zahteva, istu suštinski obrazlaže isticanjem da je u konkretnom slučaju pogrešno primenjena odredba člana 82. Krivičnog zakonika, jer nije dokazano postojanje ozbiljne i konkretne opasnosti da okrivljena ponovi delo, a ni izreka prvostepenog rešenja ne sadrži zaključak o tome, te nadalje polemiše sa dokazima izvedenim tokom postupka, posebno sa nalazima sudskih veštaka, osporava pravilnost njihove ocene i iznosi sopstvenu analizu i ocenu tih dokaza i sopstveno viđenje činjenica koje iz njih proizilaze, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda.
Po oceni Vrhovnog suda, ovim navodima branilac osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenim i u svemu potvrđeno drugostepenim rešenjem i suštinski ukazuje na povredu člana 440. u vezi člana 16. ZKP.
Ostalim navodima zahteva branilac osporava razloge pobijanih rešenja, ističući da su, u pogledu zaključka o postojanju ozbiljne opasnosti da okrivljena ponovi delo, nejasni i nepotpuni, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj odluci (član 440. ZKP), niti zbog povrede člana 16. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljene AA, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Andrea Jakovljević,s.r. Svetlana Tomić Jokić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković