Odbijanje zahteva zbog nepostojanja elemenata nužne odbrane u izreci presude
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti u predmetu teške telesne povrede. Sud je utvrdio da iz činjeničnog opisa u izreci pravnosnažne presude ne proizilazi postojanje istovremenog protivpravnog napada oštećenog, što je neophodan uslov za primenu instituta nužne odbrane.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 868/2025
01.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Svetlane Tomić Jokić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela teška telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 121. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV - advokata Radoslava Tadića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K.br.155/24 od 08.11.2024. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1.br.24/25 od 23.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 01.10.2025. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV - advokata Radoslava Tadića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K.br.155/24 od 08.11.2024. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1.br.24/25 od 23.04.2025. godine, u odnosu na povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu K.br.155/24 od 08.11.2024. godine okrivljeni AA, BB i VV, oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 121. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po šest meseci. Okrivljeni su obavezani da solidarno plate troškove krivičnog postupka a oštećeni GG je upućen na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Istom presudom okrivljeni GG oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka a oštećeni VV je upućen na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1.br.24/25 od 23.04.2025. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branilaca okrivljenih AA, BB i VV, preinačena je presuda Osnovnog suda u Valjevu K.br.155/24 od 08.11.2024. godine u pogledu načina izvršenja kazne zatvora, tako što je Viši sud u Valjevu, okrivljenima zbog krivičnog dela teška telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 121. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivim, zadržao kao pravilno utvđenu visinu kazne zatvora na koju su osuđeni u trajanju od po šest meseci i odredio da će se kazna izvršiti tako što će je izdržavatu u prostorijama u kojima stanuju, bez primene elektronskog nadzora. U prestalom delu žalba branilaca okrivljenih AA, BB i VV, kao i žalba branioca okrivljenog GG odbijene su kao neosnovane, a pobijana presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Branilac okrivljenih AA, BB i VV - advokat Radoslava Tadića podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda, zbog povrede krivičnog zakona iiz člana 439. tačka 1) ZKP, ali iz obrazloženja zahteva proizilazi da ga podnosi i zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 19. stav 3. KZ sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje ili ih preinači i okrivljenima izrekne uslovnu osudu zbog krivičnog dela teške telesne povrede u prekoračenju nužne odbrane iz člana 121. stav 1. u vezi člana 19. stav 3. KZ
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u obrazloženju podnetog zahteva između ostalog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP navodeći da je sud u konkretnom slučaju propustio da primeni odredbu člana 19. stav 3. KZ jer su po oceni branioca okrivljeni kritičnom prilikom prekoračili nužnu odbranu na taj način što su odbijajući istovremeni protivpravni napad okrivljenog GG na okrivljenog VV, nastavili da ga udaraju i pošto su mu iz ruku istrgli metalnu šipku kojom je neposredno pre toga više puta udario po glavi okrivljenog VV, a što po navodima branioca proizilazi i iz obrazloženja drugostepene presude, iako izrekom iste presude to nije konstatovano. Dakle, okrivljeni su odbijajući istovremeni protivpravni napad okrivljenog GG na okrivljenog VV, prekoračili granice nužne odbrane, pa je sud jedino mogao da utvrdi da su na taj način izvršili krivično delo teška telesna povreda u prekoračenju nužne odbrane iz člana 121. stav 1. u vezi člana 19. stav 3. i 33. KZ.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.
Odredbom člana 19. stav 1. Krivičnog zakonika, propisano je da nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. Nužna odbrana u smislu člana 19. stav 2. Krivičnog zakonika je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugog lica odbije istovremeni protivpravni napad, a stavom 3. istog člana propisano je da učiniocu koji je prekoračio granice nužne odbrane može se kazna ublažiti. Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom može se i osloboditi od kazne.
Izrekom pravnosnažne presude okrivljeni AA, BB i VV oglašeni su krivim što su dana 04.03.2021. godine, oko 16.00 časova u Valjevu... u dvorištu oštećenog GG, sposobni da shvate značaj svog dela i da upravljaju svojim postupcima, svesni svog dela čije su izvršenje i hteli, u saizvršilaštvu zajedničkim učestvovanjem u radnji izvršenja iz umišljaja teško telesno povredili oštećenog GG, tako što su...nakon prethodne kraće rasprave sa oštećenim, došli u dvorište ošt. GG, a okr. AA noseći drvenu motku, kada su okr. VV i BB prišli oštećenom i počeli da ga udaraju po glavi i telu zatvorenim šakama – pesnicama i nogama, da bi oštećenom zatim prišao i okr. AA i zadao oštećenom nekoliko udaraca drvenom motkom u predelu glave tj. slepočnice a okr. VV i BB su nastavili da udaraju oštećenog rukama i nogama u predelu glave i tela, usled kojih udaraca je oštećeni pao na tlo od kamenih ploča u svom dvorištu i nakratko izgubio svest, kojom prilikom je oštećeni...zadobio teške telesne povrede..., pri čemu su okrivljeni bili svesni da je njihovo delo zabranjeno.
Iz ovako opisanih radnji izvršenja okrivljenih AA, BB i VV iz izreke pravnosnažne presude ne proizilazi istovremen protivpravni napad oštećenog GG na okrivljenog VV, kako to branilac okrivljenih neosnovano navodi u podnetom zahtevu, već da su okrivljeni nakon prethodne kraće rasprave sa oštećenim došli u dvorište ošt. GG pri čemu je okrivljeni AA nosio drvenu motku, pa su okr. VV i BB prišli oštećenom i počeli da ga udaraju po glavi i telu zatvorenim šakama – pesnicama i nogama, da bi oštećenom zatim prišao i okr. AA i zadao oštećenom nekoliko udaraca drvenom motkom u predelu glave a okr. VV i AA su nastavili da udaraju oštećenog rukama i nogama u predelu glave i tela, kojom prilikom je oštećeni zadobio teške telesne povrede. Postojanje istovremenog protivpravnog napada GG na okrivljene ... ne proizilazi ni iz opisa radnji u stavu dva izreke prvostepene presude.
Dakle, kako iz izreke pravosnažne presude proizilaze sva zakonska obeležja krivičnog dela teške telesne povrede u saizvršilaštvu iz člana 121. stav 1. u vezi člana 33. KZ, to su samim tim navodi branioca okrivljenih da je učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP jer su okrivljeni kritičnom prilikom prekoračili granice nužne odbrane, od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV u ostalom delu je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu takođe navodi da se iz izreke pravnosnažne presude ne može sa sigurnošću utvrditi da li su okr. ... udarali okr. GG nakon prethodne kraće rasprave ili su ga, eventualno, udarali nakon što je okr. GG sa opisanom metalnom šipkom, kao predmetnom podobnim da telo teško povredi, više puta udario po glavi i telu okr. AA, na koji način se ukazuje da je izreka presude nerazumljiva a samim tim i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP. Takođe se navodi i da u obrazloženju drugostepene presude nema razloga o prekoračenju nužne odbrane na koji način se suštinski ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako, dakle, branilac okrivljenih u ovom delu zahteva za zaštitu zakonitosti suštinski ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenih AA, BB i VV, u ovom delu, ocenio nedozvoljenim.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev branioca okrivljenih u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković