Presuda Vrhovnog suda o zastarelosti krivičnog gonjenja za kontinuiranu krađu struje
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, potvrđujući da kod kontinuirane krađe struje rok zastarelosti počinje teći od prestanka protivpravnog stanja. Shodno tome, apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju još nije nastupila.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 869/2025
09.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Slavice Ćirović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 br.8/2025 od 16.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 09. jula 2025. godine, jednoglasno doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Slavice Ćirović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 br.8/2025 od 16.04.2025. godine u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine okrivljeni AA je, pored okrivljenog BB, oglašen krivim zbog izvršenja jednog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ i jednog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ, pa pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne u trajanju od po šest meseci za svako do izvršenih krivičnih dela, okrivljenom je na osnovu odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine i šest meseci od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.
Istom presudom, okrivljeni AA je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, a na ime troškova postupka solidarno sa okrivljenim BB, iznos od 3.126,00 dinara, te da solidarno sa okrivljenim BB Osnovnom javnom tužilaštvu u Valjevu na ime troškova postupka plati iznos od 16.658,82 dinara, sve u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.
Okrivljeni AA je obavezan i da oštećenoj Elektrodistribuciji Srbije – Ogranak Elektrodistribucija Valjevo na ime imovinskopravnog zahteva za naknadu štete isplati iznos od 306.341,85 dinara, kao i da zajedno sa okrivljenim BB oštećenoj Elektrodistribuciji Srbije solidarno isplati iznos od 144.765,94 dinara, sve u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.
Oštećena Elektrodistribucija Srbije – Ogranak Elektrodistribucije Valjevo je upućena na parnični postupak za razliku između visine postavljenih i visine dosuđenih iznosa na ime imovinskopravnog zahteva za naknadu štete.
Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1 br.8/2025 od 16.04.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih AA i BB – advokata Zorana Dujakovića, a presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Slavica Ćirović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu člana 440. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, ili da pobijane presude „preinači u celini u korist okrivljenog“.
Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te po oceni navoda izloženih u zahtevu, našao:
Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi da su i prvostepeni i drugostepeni sud pogrešno zaključili da je radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela trajnog karaktera, kao i da u konkretnom slučaju nije nastupila aspolutna zastarelost krivičnog gonjenja.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane, iz sledećih razloga:
Prema stanju u spisima, okrivljeni AA oglašen je krivim da je krivično delo krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ, izvršio u vremenskom periodu od 17.07.2003. godine do 06.05.2022. godine, te da je krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. KZ izvršio u vremenskom periodu od 31.12.2005. godine do 06.05.2022. godine, na štetu oštećene Elektrodistribuciji Srbije – Ogranak Elektrodistribucija Valjevo, na način bliže opisan u izreci prvostepene presude.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o kontinuiranoj radnji krađe struje, odnosno krivičnom delu kod koga se radnjom izvršenja smatra sve vreme dok traje protivpravno stanje, to i rok zastarelosti počinje teći od momenta kada prestane takvo stanje, pa je kako je protivpravno stanje u odnosu na oba krivična dela prestalo dana 06.05.2022. godine, kada je obavljena kontrola mernih mesta od strane ovlašćenih lica oštećenog preduzeća Elektrodistribuciji Srbije – Ogranak Elektrodistribucija Valjevo, to u smislu odredbe člana 103. stav 1. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju nastupa 06.05.2028. godine, imajući u vidu da je za krivično delo iz člana 203. stav 1. KZ, propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.
Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem se pravnosnažne presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, odbijen je kao neosnovan.
U ostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen, obzirom da u ostalom delu zahteva branilac ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da je izreka pravnosnažne presude nejasna i nerazumljiva jer je izostalo obrazloženje o eventualnom postojanju međusobnog dogovora između okrivljenih, te da je nejasno i koji poslovni prostor je u pitanju, kao i u pogledu toga kome je navodno pribavljena protivpravna imovinska korist.
Branilac u obrazloženju ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno povredu člana 440. ZKP isticanjem da javni tužilac u toku postupka nije dokazao vreme, mesto i način izvršenja predmetnih krivičnih dela, niti subjektivni element bića krivičnih dela u pitanju, i polemiše sa ocenom verodostojnosti iskaza svedoka od strane nižestepenih sudova.
Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda člana 440. ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković