Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti zbog prevare

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, podnet protiv pravnosnažnih presuda za krivično delo prevare. Sud je potvrdio da su u radnjama okrivljenog ispunjeni svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 872/2018
18.09.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Sonje Pavlović, Veska Krstajića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Vukčevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu, sudska jedinica u Bogatiću K br.222/16 od 29.11.2017. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.323/18 od 25.04.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 18.09.2018. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Vukčevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu, sudska jedinica u Bogatiću K br.222/16 od 29.11.2017. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.323/18 od 25.04.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu, sudska jedinica u Bogatiću K br.222/16 od 29.11.2017. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju će okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje sa primenom elektronskog nadzora, koje prostorije okrivljeni ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u zavodu za izvršenje kazne zatvora, i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 150.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, što ako ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom obavezan je okrivljeni AA, da na ime troškova krivičnog postupka plati sudu iznos od 63.843,09 dinara, a da na ime troškova krivičnog postupka plati oštećenom BB iznos od 115.500,00 dinara, te da na ime troškova paušala plati sudu iznos od 10.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.323/18 od 25.04.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Šapcu i branioca okrivljenog AA, pa je presuda Osnovnog suda u Šapcu, sudska jedinica u Bogatiću K br.222/16 od 29.11.2017. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Jovan Vukčević, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovnu odluku organu postupka ili da pobijane odluke preinači u celini i okrivljenog oslobodi od optužbe da je učinio krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenja odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu navodi da na strani okrivljenog u konkretnom slučaju ne postoji prevarna namera, da se između okrivljenog i oštećenog vodi parnični postupak upravo zbog utvrđivanja tačne visine dugovanja i da je prema izvedenim dokazima nesporno utvrđeno, da budući da prevarne namere nema, nema ni krivičnog dela prevare, pa je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 439. stav 1. ZKP na štetu okrivljenog AA.

Odredbom člana 208. stav 1. KZ, propisano je da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom, a stavom 4. istog člana propisano je da ako je delom iz stava 1. i 2. ovog člana pribavljena imovinska korist ili naneta šteta u iznosu koji prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina i novčanom kaznom.

Iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti proizilazi da je okrivljeni AA krivično delo prevare iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ izvršio u vreme i na mestu bliže opisano u izreci te presude, u uračunljivom stanju, svestan svog dela i hteo je njegovo izvršenje u nameri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu oštećenog BB da na štetu svoje imovine nešto učini, tako što je kao direktor i vlasnik D.O.O. „VV“ uveravao oštećenog koji se kao poljoprivredni proizvođač bavio tovom veće količine svinja, da mu utovljene svinje proda, a da će on iste platiti u roku od 15 dana od dana preuzimanja, a kada nakon dva otkupa tovne svinje nije platio oštećenom, objašnjavajući mu pritom da njemu mesare iz ..., ... i ..., kojima je prodao meso od lokalnih svinja u obliku polutki, nisu isplatili kupoprodajnu cenu, obećao da će kupoprodajnu cenu oštećenom isplatiti od kredita čiju realizaciju uskoro očekuje, a koju će dobiti radi izgradnje klanice, pod uslovom da mu oštećeni nastavi i dalje da isporučuje tovne svinje da ne bi došlo do prekida prometa, pa je oštećeni verujući okrivljenom nastavio sa isporukom tovnih svinja, tako da ga je okriljeni održavao u zabludi i prilikom otkupa isplaćivao samo neznatnu količinu cene u iznosu od 1.045.134,00 dinara, dok je za preuzetu količinu svinja ostao dužan novčani iznos od 4.946.336,44 dinara, koji nikad nije imao nameru da isplatu, već mu je namera bila da na napred opisani način održavajući u zabludi oštećenog prevari.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, da se u radnjama okrivljenog ne stiču svi bitni elementi krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ, obzirom da su svi subjektivni i objektivni elementi navedenog krivičnog dela jasno opisani u izreci prvostepene presude – dovođenje u zabludu oštećenog, održavanje u zabludi u cilju da oštećeni na štetu svoje imovine nešto učini, iz čega nedvosmisleno proizilazi prevarna namera okrivljenog, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje suprotno od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u oceni istaknute bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da je ista obrazložena na način da je okrivljenom povređeno pravo na odbranu u smislu nedostatka vremena da se upozna sa dopunom nalaza veštaka koji se nalazio u spisima samo sedam dana pre zaključenja glavnog pretresa i koji je predat okrivljenom i braniocu na samom glavnom pretresu kada je doneta i presuda, obzirom da na ovakav način istaknuta povreda zakona kojom se ne osporava zakonitost dokaza već ukazuje na povredu prava na odbranu ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog zbog koga je okrivljenom i njegovom braniocu u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                          Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković,s.r.                                                                                                                     Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.