Nedozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti podnetog iz razloga koji nisu propisani zakonom
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Zahtev je podnet zbog povreda postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što nisu zakonom dozvoljeni razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 881/2015
21.10.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.M., zbog krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata S.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.152/15 od 17.06.2015. godine i Višeg suda u Vranju Kž br.394/15 od 02.07.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 21. oktobra 2015. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.M. – advokata S.I., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.152/15 od 17.06.2015. godine i Višeg suda u Vranju Kž br.394/15 od 02.07.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K br.152/15 od 17.06.2015. godine, okrivljeni I.M. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara. Istovremeno je određeno da je novčanu kaznu okrivljeni dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, te da, ukoliko novčanu kaznu ne plati u određenom roku, ista će se zameniti kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, s tim da u tom slučaju kazna zatvora ne može biti u dužem trajanju od 6 meseci.
Istom presudom, okrivljeni je obavezan na plaćenje paušalnog iznosa od 2.000,00 dinara, i na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 32.800,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž br.394/15 od 02.07.2015. godine godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog I.M., presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.152/15 od 17.06.2015. godine preinačena je u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je okrivljeni I.M. zbog krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 1. KZ, zbog kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim, osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 180.000,00 dinara, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 13.06.2015. godine do 17.06.2015. godine, i to tako što mu je izjednačen jedan dan pritvora sa 1.000,00 dinara novčane kazne, pa je okrivljeni obavezan da na ime ostatka novčane kazne plati iznos od 176.000,00 dinara u roku od 15 dana i istovremeno određeno da ukoliko to ne učini u ostavljenom roku – sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim što kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci, dok je ista žalba u ostalom delu odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačnom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog I.M. – advokat S.I., na osnovu člana 485. ZKP, ne navodeći zakonski osnov, s tim što iz obrazloženja zahteva proizilazi da je zahtev podnet zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. i stav 2. tačka 2. ZKP, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe za krivično delo prevare iz člana 208. stav 1. KZ, i odlučiti da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP, nakon razmatranja spisa predmeta i zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, član 438. stav 1. tač. 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4. ZKP.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog, kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe da je u toku postupka učinjeno niz povreda odredaba krivičnog postupka, zbog čega su pobijane odluke nejasne i nerazumljive, protivrečne sebi i razlozima, da nižestepeni sudovi nisu izneli dovoljne razloge o odlučnim činjenicama, dakle ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. i iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, odnosne na razloge zbog kojih u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima i njihovim braniocima.
Pored toga, iz sadržine zahteva za zaštitu zakonitosti proizilazi da je zahtev podnet i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza, isticanjem da je sud bio u obavezi da u toku postupka proveri navode odbrane okrivljenog i da sasluša sve predložene svedoke, a posebno radnika špedicije N.S. na okolnosti carinjenja vozila. Nadalje, u zahtevu se ističe da tužilac nije ponudio dokaze za osnovanost optužbe, da nema podataka o tome od koga je oduzeto vozilo i protiv koga je vođen postupak za carinski prekršaj, niti da li je vođen postupak u odnosu na vlasnika vozila, te da oštećeni T.Đ. nijednim dokazom izvedenim u toku postupka nije potvrdio na koji način je došao do spornog vozila, niti da li je vozilo uopšte njegovo, dakle, ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, što takođe ne predstavlja razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu okrivljenog i njihovim braniocima.
Kako, dakle, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti samo formalno označava povredu zakona iz člana 485. ZKP, zbog koje podnošenje zahteva dozvoljeno, ali suštinski ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva, odnosno razloge koji nisu taksativno nabrojani odredbom člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.M. odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Slični dokumenti
- Kzz 470/2015: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti
- Kzz 305/2016: Rešenje o odbacivanju zahteva zbog osporavanja činjeničnog stanja
- Kzz 98/2016: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nedozvoljenih razloga
- Kzz 588/2016: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti kao nedozvoljenog u postupku zamene novčane kazne
- Kzz 327/2015: Rešenje o odbacivanju nedozvoljenog zahteva zbog pobijanja činjeničnog stanja
- Kzz 926/2015: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu produženog krivičnog dela prevare