Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacuje kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, osuđene za davanje lažnog iskaza. Zahtev je suštinski osporavao činjenično stanje i ocenu dokaza, što nisu zakonom dozvoljeni razlozi za ovaj vanredni pravni lek prema članu 485. ZKP.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 922/2017
20.09.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Dragana Stojanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K.br.219/16 od 17.01.2017. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž.br.157/17 od 04.05.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 20.09.2017. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Dragana Stojanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K.br.219/16 od 17.01.2017. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž.br.157/17 od 04.05.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K.br.219/16 od 17.01.2017. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 1. KZ i izrečena joj je uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 1 (jedne) godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Istom presudom okrivljena je obavezana da plati oštećenom BB na ime nužnih izdataka iznos od 57.250,00 dinara, te da plati sudu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 380,00 dinara i na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Vranju 3Kž.br.157/17 od 04.05.2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA – advokata Dragana Stojanovića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K.br.219/16 od 17.01.2017. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA – advokat Dragan Stojanović, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, te preinači presudu Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K.br.219/16 od 17.01.2017. godine i okrivljenu oslobodi od optužbe ili da navedenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona tačno i konkretno sastoji.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljene kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, pri čemu samo formalno označava ovu povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenoj, s tim što u obrazloženju zahteva jasno ne navodi koji konkretno dokaz je nezakonit i u čemu se sastoji njegova nezakonitost. Naime, branilac okrivljene suštinski u obrazloženju zahteva osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza, ističući da su nižestepeni sudovi pogrešno utvrdili ključnu činjenicu da se događaj u selu ... od dana 11.10.2012. godine, a u vezi koga je okrivljena AA dala svoj iskaz u svojstvu svedoka dana 17.04.2013. godine pred Prekršajnim sudom u Vranju u predmetu Pr.br.5902/12, odigrao u 14,00 časova, umesto u 16,00 časova kako to proizilazi iz dispozitiva pravnosnažne presude Prekršajnog suda u Vranju Pr.br.5902/12, a što je inače i sama okrivljena tvrdila u svojoj odbrani.

Kako je, dakle, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenoj (član 438. stav 2. tačka 1. ZKP), dok se suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenoj i njenom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi i da je izreka prvostepene presude protivrečna sama sebi, kao i razlozima i činjenicama koje su nejasne i u znatnoj meri protivrečne, a koji navodi branioca okrivljene bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Kako navedena povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenoj i njenom braniocu, to je i u ovom delu zahtev branioca okrivljene ocenjen kao nedozvoljen.

Iz napred iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Dragana Stojanovića odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                  Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                      Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.