Presuda Vrhovnog suda o troškovima krivičnog postupka za sastav odgovora na žalbu

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti. Troškovi sastava odgovora na žalbu od strane punomoćnika privatnog tužioca predstavljaju nužne izdatke koje je okrivljeni, oglašen krivim, dužan da nadoknadi.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 922/2023
19.09.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Borisa Vasojevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prijepolju 2-K. br. 251/22 od 28.02.2023. godine i Višeg suda u Užicu Kž1-138/23 od 22.06.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 19.09.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Borisa Vasojevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prijepolju 2-K. br. 251/22 od 28.02.2023. godine i Višeg suda u Užicu Kž1-138/23 od 22.06.2023. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 441. stav 4. Zakonika o krivičnom postuku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prijepolju 2-K. br. 251/22 od 28.02.2023. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 40.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko je ne plati u navedenom roku, sud će istu zameniti kaznom zatvora i to tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, a privatnom tužiocu BB na ime troškova krivičnog postupka iznos od 124.960,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude. Privatni tužilac je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1-138/23 od 22.06.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Prijepolju 2-K. br. 251/22 od 28.02.2023. godine, potvrđena. Istom presudom, obavezan je okrivljeni da na ime troškova krivičnog postupka privatnom tužiocu, pored dosuđenih troškova prvostepenom presudom, isplati i iznos od 16.500,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema presude.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Boris Vasojević, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da u slučaju usvajanja zahteva za zaštitu zakonitosti dosudi na ime sastava istog iznos od 54.000,00 dinara, na teret privatnog tužioca.

Vrhovni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja numeriše povredu krivičnog zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, koju obrazlaže navodima da je Viši sud u Užicu, pobijanom presudom povredio zakon na štetu okrivljenog, tako što je dosudio privatnom tužiocu troškove na ime sastava odgovora na žalbu. Po stavu odbrane, sastav odgovora na žalbu nije bio nužan trošak po privatnog tužioca i u navedenom odgovoru, punomoćnik ponavlja istovetnu argumentaciju kao i tokom postupka, a pri tome nije bilo nikakvih novih okolnosti koje bi dale povoda za razmatranje složenih činjeničnih ili pravnih pitanja, te shodno tome nije bilo ni osnova da drugostepeni sud ceni „trošak“ sastava odgovora na žalbu, od strane punomoćnika privatnog tužioca kao nužan, jer on to nije bio.

Odredbom člana 261. stav 1. ZKP propisano je, pored ostalog, da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je u stavu 2. istog člana 261. ZKP navedeno šta troškovi krivičnog postupka obuhvataju, pa se u tački 7) propisuje da troškovi krivičnog postupka obuhvataju i nagradu i nužne izdatke branioca.

Odredbom člana 264. ZKP propisano je, da kad sud okrivljenog oglasi krivim, izrećiće u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka.

Tarifnim brojem 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u stavu 1. propisano je i označeno za koje podneske advokatu pripada nagrada iz Tarifnog broja 1, dok je stavom 2. propisano da advokatu pripada 50 % nagrade iz Tarifnog broja 1. za sastavljanje svih ostalih podnesaka u krivičnom postupku. Tarifnim brojem 5. u stavu 1. navedene Tarife propisano je i označeno za sastavljanje kojih pravnih lekova advokatu pripada nagrada iz Tarifnog broja 1, dok su stavom 2. tog tarifnog broja označeni pravni lekovi za čije sastavljanje advokatu pripada nagrada iz Tarifnog broja 1. uvećana za 100 %.

U Tarifi za krivični postupak – Tarifni broj 5. taksativno su nabrojani pravni lekovi, za koje se priznaje naknada i to da, advokatu pripada nagrada iz Tarifnog broja 1. za sastavljanje, pored ostalog i odgovora na žalbu.

Tarifnim brojem 8. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata propisano je da pored ostalih, za zastupanje privatnog tužioca, advokatu pripada nagrada kao i za odbranu okrivljenog.

Shodno iznetom, privatnom tužiocu pripada nagrada na ime troškova za sastav odgovora na žalbu, jer je okrivljeni AA pravnosnažno oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i pravnosnažno obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, u koje, shodno članu 261. stav 2. tačka 7) ZKP ulaze i nužni izdaci privatnog tužioca i nagrade i nužni izdaci njegovog punomoćnika, a između ostalog tu spadaju i, troškovi na ime nagrade i nužnih izdataka punomoćnika privatnog tužioca, u skladu sa Tarifnim brojem 5. AT, kojim je propisano da advokatu pripadaju troškovi na ime sastava odgovora na žalbu (iz spisa predmeta proizilazi da je privatni tužilac i imao navedene troškove u konkretnom slučaju, jer je odgovor na žalbu izjavio advokat – punomoćnik privatnog tužioca).

Pored iznetog, a imajući u vidu odredbu člana 444. ZKP, kojom je propisano da će primerak žalbe prvostepeni sud dostaviti protivnoj strani (član 246. i 247. ZKP) koja može u roku od 8 dana od dana prijema žalbe podneti sudu odgovor na žalbu, a privatni tužilac je preko svog punomoćnika izjavio u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku odgovor na žalbu, to po stavu Vrhovnog suda, punomoćnik privatnog tužioca ima pravo i na naknadu navedenih troškova.

S toga su navodi zahteva, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti numeriše povredu zakona iz člana 16. ZKP, koju obrazlaže navodima da nižestepeni sudovi istu nisu pravilno primenili.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 16. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog, u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, na koju se povredu neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA, advokata Borisa Vasojevića, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u preostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.