Nedozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti zbog ukazivanja na nedozvoljene razloge

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Zahtev se zasnivao na osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja i navodnom nepostupanju po nalozima drugostepenog suda, što nisu zakonom dozvoljeni razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 927/2025
02.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Žarka Petrovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K – 9/23 od 15.08.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 824/24 od 04.12.2024. godine, u sednici veća održanoj 02.09.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Žarka Petrovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K – 9/23 od 15.08.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 824/24 od 04.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K – 9/23 od 15.08.2024. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca i izrečena mu je mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja ove mere. Istom presudom, odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu na način bliže naveden u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 – 824/24 od 04.12.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Žarka Petrovića i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K – 9/23 od 15.08.2024. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog, advokat Žarko Petrović, „zbog povrede odredaba krivičnog zakona i zbog bitnih odredaba krivičnog postupka“ sa predlogom da Vrhovni sud „ukine presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 – 824/24 od 04.12.2024. godine i da preinači presudu Osnovnog suda u Staroj Pazovi, na taj način samo u delu koji se odnosi na izrečenu kaznu zatvora na taj način što će okrivljenom izreći izdržavanje zatvora u kućnim uslovima pod elektronskim nadzorom“.

Vrhovni sud je na sednici veća razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog navodi da je u pobijanim presudama zakon povređen najpre time što sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenog za učinjeno krivično delo, a osim toga je izostalo utvrđenje doprinosa oštećenog– vozača vozila koji je imao direktan kontakt sa vozilom osuđenog, kojim navodima suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Dalje, branilac navodi da se prvostepeni sud nije postupio u svemu po nalozima drugostepenog suda radi izvođenja novih dokaza i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, čime suštinski ukazuje na učinjenu povredu zakona iz člana 462. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisani su razlozi, zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koje ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5. ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, te kako nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP i člana 462. ZKP, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenjen kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.