Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog osporavanja utvrđenog činjeničnog stanja
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev branioca okrivljene. Iako je formalno ukazano na pogrešnu primenu materijalnog prava, suštinski se osporavalo činjenično stanje u pogledu umišljaja, što nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog pravnog leka od strane branioca.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 932/2025
10.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene – advokata Živojina Vuletića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K br. 306/23 od 13.11.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 199/25 od 07.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10. septembra 2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Živojina Vuletića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K br. 306/23 od 13.11.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 199/25 od 07.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Šapcu K br. 306/23 od 13.11.2024. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ, za koje delo je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci.
Istom presudom na osnovu odredaba članova 86. i 297. stav 5. KZ, prema okrivljenoj je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilima (B) kategorije u trajanju od dve godine od dana pravnosnažnosti presude.
Istovremeno, okrivljena je obavezana da plati troškove postupka i paušala, te da nadoknadi troškove oštećenima, u iznosima navedenim u izreci prvostepene presude, a oštećena BB je upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 199/25 od 07.05.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Javnog tužioca Osnovnog javnog tužioca u Šapcu, te okrivljene AA i njenog branioca, a presuda Osnovnog suda u Šapcu K.br.306/23 od 13.11.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA – advokat Živojin Vuletić, na osnovu člana 485. stav 2. ZKP, zbog „pogrešeno primenjenog materijalnog prava i krivičnog zakonika“ sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljene AA – advokat Živojin Vuletić u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, ističe povredu zakona iz člana 485. stav 2. ZKP, koja je opšteg karaktera, te pogrešnu primenu materijalnog prava i Krivičnog zakonika, a u obrazloženju ne navodi nijednu povredu iz člana 485. stav 4. ZKP zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu umišljaja za nastanak teških telesnih povreda koje su oštećeni zadobili kritičnom prilikom, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, uz sopstveni zaključak da se u odnosu na dvoje oštećenih koji su zadobili povrede može raditi samo o nehatu.
Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanredno pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković