Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog podnošenja iz nedozvoljenih zakonskih razloga
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih, osuđenih za prevaru. Zahtev je podnet zbog povreda zakona koje, prema Zakoniku o krivičnom postupku, ne predstavljaju dozvoljene razloge za ovaj vanredni pravni lek.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 979/2025
10.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih AA i BB, zbog krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Jova Koraća, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 6K.23/24 od 14.03.2025. godine i Višeg suda u Somboru KŽ1 62/25 od 04.06.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Jova Koraća, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 6K.23/24 od 14.03.2025. godine i Višeg suda u Somboru KŽ1 62/25 od 04.06.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru 6K.23/24 od 14.03.2025. godine okrivljeni AA i BB, su oglašeni krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. KZ, pa je okrivljenoj AA izrečena uslovna osuda kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci i određeno je da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena za vreme proveravanja od 2 (dve) godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo i istovremeno je okrivljena osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 (pedesethiljada) dinara koju je dužna da plati u roku od 3 meseca računajući od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini ista će se zameniti tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, dok je okrivljeni BB osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 5 meseci računajući od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini ista će se zameniti tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. Okrivljeni su obavezani da plate sudski paušal u iznosu od po 5.000,00 dinara, a u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Somboru KŽ1 62/25 od 04.06.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih AA i BB, advokata Jova Koraća, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru 6K.23/24 od 14.03.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenih AA i BB, advokat Jovo Korać, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni, te zbog povreda odredaba članova 437. i 441. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da preinači presudu Osnovnog suda u Somboru 6K.23/24 od 14.03.2025. godine tako što će okrivljenu AA osloboditi obaveze plaćanja novčane kazne, a okrivljenog BB osloboditi od odgovornosti ili mu izreći kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci i novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenih AA i BB kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu odredbe člana 437. ZKP. Pored toga, branilac okrivljenih kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povredu odredbe člana 441. ZKP, ne označavajući koji je stav člana 441. ZKP u pitanju, s tim što iz navoda branioca u obrazloženju zahteva u kojima ističe da sud nije pravilno odmerio krivične sankcije okrivljenima, jer nije imao u vidu da je okrivljena AA nezaposlena, da je nervni bolesnik i da ne može zarađivati, a da ima dete koje je dementno i nije sposobno za samostalno življenje, dok je okrivljenom BB izrečena efektivna kazna zatvora, iako je on jedini hranilac porodice, proizilazi da branilac zahtev podnosi zbog povrede odredbe člana 441. stav 1. ZKP. Osim toga, branilac okrivljenih kao razlog podnošenja zahteva navodi i da je sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer presuda nema jasne i argumentovane razloge o odlučnim činjenicama i to posebno vezano za ocenu izvedenih dokaza, a i oni razlozi koji su navedeni u obrazloženju presude su nejasni i nerazumljivi, a koji navodi branioca okrivljenih bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Takođe, branilac okrivljenih kao razlog podnošenja zahteva navodi i pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje od strane nižestepenih sudova, isticanjem da tokom postupka nije na nesumnjiv način utvrđeno da je okrivljeni BB bio prisutan kada je okrivljena AA pitala oštećenog VV da li može da joj usitni dve novčanice od po 500 evra i da nije izvršeno suočenje okrivljenih i oštećenog u pogledu toga ko je bio prisutan tom prilikom, te branilac ističe i da je sud nepravilno ocenio izvedene dokaze, dajući pri tome sopstvenu ocenu izvedenih dokaza i iznoseći sopstveni zaključak da okrivljeni nisu znali da su sporne novčanice lažne i da nisu imali nameru da kritičnom prilikom prevare oštećenog, a koji navodi branioca okrivljenih bi predstavljali povredu odredbe člana 440. ZKP.
Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenih nižestepene presude pobija zbog povreda odredaba člana 437, člana 438. stav 2. tačka 2), člana 440. i člana 441. stav 1. ZKP, a koje povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima i njihovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenih ocenio nedozvoljenim.
Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Jova Koraća odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković