Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti; bekstvo predstavlja ometanje službenog lica

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti, potvrđujući da radnje okrivljenog, koji se nakon zaustavljanja od strane policije oglušio o naređenje i udaljio vozilom, sadrže sva obeležja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 991/2019
01.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Jelenom Petković Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dušana Sakića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K 442/18 od 06.02.2019. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 41/19 od 16.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 01.10.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dušana Sakića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K 442/18 od 06.02.2019. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 41/19 od 16.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu K 442/18 od 06.02.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci.

Istom presudom obavezan je okrivljeni da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 3.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 6.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Kraljevu Kž1 41/19 od 16.05.2019. godine delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, preinačena je prvostepena presuda, u pogledu odluke o kazni, tako što je okrivljeni, za krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 meseca, dok je žalba branioca okrivljenog u preostalom delu odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Dušan Sakić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP u vezi člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da činjenični opis dela dat u izreci prvostepene presude, ne sadrži radnju izvršenja kao objektivno obeležje krivičnog dela iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, te da samim tim delo za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen pobijanim presudama, ne predstavalja krivično delo, koja povreda nije otklonjena ni donošenjem drugostepene presude. U vezi sa tim, branilac okrivljenog navodi da bežanje „kao osnov izbegavanja krivice“, ne može predstavljati radnju izvršenja predmetnog krivičnog dela, te da okrivljeni u konkretnom slučaju nije ni povredio zaštitni objekt krivičnog dela u pitanju, budući da je ubrzo nakon što nije postupio po nalogu policijskog službenika, pronađen i lišen slobode, zbog čega, prema navodima zahteva može odgovarati samo za odgovarajuću prekršajnu radnju. Prema stavu odbrane radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela pretpostavlja samo aktivno otežavanje izvršenja službene radnje ovlašćenih službenih lica, a okrivljeni se prema policijskim službenicima kritičnom prilikom ponašao pasivno, ne pružajući otpor u smislu upotrebe sile i pretnje, budući da je bez reči odbio da izađe iz vozila da bi otvorio prtljažnik i umesto toga se udaljio sa lica mesta.

Suprotno iznetim navodima, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz 439. tačka 1) ZKP, obzirom da se u radnjama okrivljenog opisanim u izreci prvostepene presude stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, zbog kojeg je pravnosnažnom presudom oglašen krivim i osuđen.

Navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge za svoj zaključak da se bekstvo okrivljenog sa lica mesta, u konkretnom slučaju, a s obzirom na intenzitet delatnosti koju je preduzeo okrivljeni, može smatrati ometanjem ovlašćenog službenog lica u obavljanju službene radnje na drugi način ( strana 3. stav 3. i 4. i strana 4. stav 1. i 2.), koje razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Osim toga, za napomenuti je da se presuda Vrhovnog kasacionog suda Kzp 88/08 od 05.05.2008. godine, na koju u podnetom zahtevu ukazuje branilac okrivljenog, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ne može primeniti na konkretan slučaj.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                               Predsednik veća-sudija,

Jelena Petković Milojković,s.r.                                                                                        Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.