Nedozvoljenost zahteva kojim se formalno pobija povreda zakona a suštinski činjenično stanje

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev branilaca okrivljenog za teško delo protiv bezbednosti saobraćaja. Iako su se branioci formalno pozvali na povredu zakona, sud je utvrdio da suštinski osporavaju ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen razlog za ovaj lek.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 998/2015
26.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog J.G., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog J.G., advokata V.H. i V.V.H., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu K 134/13 od 06.03.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 228/15 od 10.09.2015. godine, u sednici veća održanoj 26.11.2015. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog J.G., advokata V.H. i V.V.H., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu K 134/13 od 06.03.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 228/15 od 10.09.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Smederevu K 134/13 od 06.03.2015. godine okrivljeni J.G. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset meseci. Istom presudom prema okrivljenom J.G. izrečena je i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od pet godina koja se računa od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja ove mere. Okrivljeni je obavezan da: na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 144.516,00 dinara; na ime troškova sudskog paušala isplati iznos od 6.000,00 dinara; pravnom sledbeniku pokojnog M.D., N.D. i oštećenom M.N. na ime troškova postupka isplati iznos od 406.000,00 dinara, sve u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Pravni sledbenik pokojnog M.D., N.D. i oštećeni M.N. su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 228/15 od 10.09.2015. godine uvažena je žalba branilaca okrivljenog J.G., pa je preinačena presuda Višeg suda u Smederevu K 134/13 od 06.03.2015. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenog J.G. zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. KZ, za koje je pravilno oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok je u preostalom delu žalba branilaca okrivljenog, kao i žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti su blagovremeno podneli branioci okrivljenog J.G., advokati V.H. i V.V.H., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP, a zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branioci okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da su pobijane presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, jer su prvostepeni i drugostepeni sud na prethodno utvrđeno činjenično stanje primenili zakon koji se nije mogao primeniti. U vezi sa itaknutom povredom krivičnog zakona branioci okrivljenog navode da su nižestepeni sudovi utvrdili da se kritičnom prilikom oštećeni kretao ulicom u kojoj je postojao znak izričitih naredbi „obrnuti trougao“, koji označava blizinu raskrsnice na kojoj vozač mora da ustupi prvenstvo prolaza vozilima koja se kreću na putu na koji nailazi, te u tom smislu, po oceni branilaca, oštećeni nije ispoštovao ovu naredbu i postupio je suprotno članu 47. stav 4. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, zbog čega je oštećeni kriv za predmetnu saobraćajnu nezgodu, odnosno do iste ne bi došlo da je on poštovao znak nailaska na put sa pravom prvenstva i obavezno zaustavljanje pre stupanja na kolovoz sa pravom prvenstva.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branioci okrivljenog u suštini polemišu sa utvrđenim činjeničnim stanjem u pobijanim presudama, odnosno iz izvedenih dokaza izvode činjenični zaključak da se kritičnom prilikom oštećeni nije pridržavao člana 47. stav 4. ZOBS i da je zboga toga došlo do predmetne saobraćajne nezgode, za razliku od nižestepenih sudova, koji su u pobijanim presudama ocenom svih dokaza utvrdili da je okrivljeni kritičnom prilikom postupao protivno odredbama člana 43. stav 1. i člana 187. stav 2. ZOBS, na koji način je ugrozio javni saobraćaj i doveo u opasnost život i telo ljudi pa je usled toga nastupila i smrt jednog lica.

Iz navedenog, proizilazi da branioci okrivljenog cene izvedene dokaze tokom postupka i iznose svoje činjenične zaključke, a vezano za to ko je kritičnom prilikom prouzrokovao saobraćajnu nezgodu, odnosno usled čijeg nepridržavanja saobraćajnih propisa je došlo do saobraćajne nezgode, a koji činjenični zaključci su drugačiji od onih utvrđenih u pobijanim presudama, zbog čega branioci okrivljenog iako formalno označavaju povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, faktički osporavaju ocenu izvedenih dokaza i istom utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branilaca okrivljenog J.G. ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar–savetnik                                                                                       Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                  Janko Lazarević,s.r.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.