Odbačen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca kao podnet od neovlašćenog lica
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbacio zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podneo branilac okrivljenog. Prema Zakonu o prekršajima, jedino je Republički javni tužilac ovlašćen da podnese ovaj vanredni pravni lek, zbog čega je zahtev nedozvoljen.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz Pr 18/2016
29.06.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u prekršajnom predmetu okrivljenog D.K., zbog prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 8. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.K., adv. P.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Zaječaru 4Pr 1262/15 od 24.12.2015. godine i Prekršajnog apelacionog suda, Odeljenje u Nišu II 209Prž 5847/16 od 24.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 29.06.2016. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.K., adv. P.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Zaječaru 4Pr 1262/15 od 24.12.2015. godine i Prekršajnog apelacionog suda, Odeljenje u Nišu II 209Prž 5847/16 od 24.03.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prekršajnog suda u Zaječaru 4Pr 1262/15 od 24.12.2015. godine, okrivljeni D.K. oglašen je krivim zbog prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 8. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude a u suprotnom o istoj će se na osnovu člana 315. Zakona o prekršajima posebnim rešenjem odlučiti u pogledu načina izvršenja isplaćene novčane kazne.
Na osnovu člana 330. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima izrečeno je i 14 kaznenih poena koji će se po pravnosnažnosti presude upisati u registar o kaznenim poenima vozača.
Na osnovu člana 330. stav 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima izrečena je i zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od osam meseci.
Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka bliže naznačenih u izreci prvostepene presude.
Presudom Prekršajnog apelacionog suda, Odeljenje u Nišu II 209Prž 5847/16 od 24.03.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog D.K., a presuda Prekršajnog suda u Zaječaru 4Pr 1262/15 od 24.12.2015. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog D.K., adv. P.J., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 285. stav 1. Zakona o prekršajima propisano je da se protiv pravnosnažne presude može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je povređen zakon ili drugi propis o prekršaju ili primenjen zakon za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšte prihvaćenim pravilom međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a stavom 2. istog člana je određeno da zahtev za zaštitu zakonitosti podiže Republički javni tužilac u roku od tri meseca od dana dostavljanja presude.
Dakle, iz citirane odredbe jasno proizilazi da ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih odluka donetih u prekršajnom postupku pripada isključivo Republičkom javnom tužiocu, a takvo ovlašćenje ni jednom zakonskom odredbom nije dato drugim procesnim subjektima, ni podnosiocu zahteva za pokretanje prekršajnog postupka.
Imajući u vidu da u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.K., koji po zakonu na to nije ovlašćen, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je predmetni zahtev za zaštitu zakonitosti nedozvoljen, jer je podnet od strane neovlašćenog lica.
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je a na osnovu člana 285. i člana 286. stav 1. Zakona o prekršajima odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Mila Ristić, s.r. Nevenka Važić, s.r.