Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije protiv odluke o troškovima
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacuje kao nedozvoljenu reviziju tužioca izjavljenu protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugostepenoj presudi. Sud ističe da troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje i ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja prava na izjavljivanje revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 179/2024
13.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Jasmine Stamenković i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca „ZENŠPED GROUP“ doo Bar, Republika Crna Gora, čiji je punomoćnik Nikola Rašić, advokat u ..., protiv tuženog „ZEMIDA“ doo Beograd, čiji je punomoćnik Aleksandar Zarić, advokat u ..., radi duga, vrednost predmeta spora 48.788,75 evra, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Privrednog apelacionog suda Pž 960/23 od 12.10.2023. godine, u sednici održanoj dana 13.06.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Privrednog apelacionog suda Pž 960/23 od 12.10.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Privrednog apelacionog suda Pž 960/23 od 12.10.2023. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 2329/21 od 28.11.2022. godine, u stavu I izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju Privrednog suda u Beogradu 4 Iiv 3907/20 od 27.08.2020. godine u celini. U stavu II izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 19.816,75 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS važećoj na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom i u stavu III izreke obavezan je tuženi da tužiocu isplati troškove postupka u iznosu od 244.928,00 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 960/23 od 12.10.2023. godine, u stavu I izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu I i II izreke, dok je stavom II izreke presude Privrednog apelacionog suda Pž 960/23 od 12.10.2023. godine preinačena prvostepena presuda u stavu III izreke u delu odluke o troškovima postupka tako što je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.071,36 dinara.
Protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda kojim je odlučeno o troškovima postupka tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju, u kome je tražio naknadu troškove revizijskog postupka.
Članom 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) je propisano da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Postupajući po osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje koje ne čini glavni zahtev i različiti su za svaki slučaj posebno, pa ne mogu biti predmet ocene prava na izjavljivanje revizije u smislu ujednačavanja sudske prakse. Stoga nema potrebe za novim tumačenjem prava, za razmatranjem pravnih pitanju u interesu ravnopravnosti građana i od opšteg interesa, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse.
Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u prvom stavu izreke rešenja.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) u vezi člana 420. ZPP i ustanovio da revizija nije dozvoljena.
Prema odredbama člana 28. ZPP za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna je samo vrednost predmeta spora glavnog tužbenog zahteva, a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
U konkretnom slučaju, revizija tužioca je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka. Troškovi postupka ne čine glavni zahtev, već predstavljaju sporedno potraživanje i ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja prava na izjavljivanje revizije, pa je Vrhovni sud ustanovio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio u stavu drugom izreke rešenja.
Odluku u stavu tri izreke, Vrhovni sud, doneo je primenom člana 154 stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer troškovi na ime sastava odgovora na reviziju, kao ni troškovi na ime takse na odgovor na reviziju, nisu neophodni radi vođenja parnice.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković