Ukinute presude zbog pogrešne primene prava o izlučnom pravu i potraživanju

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud ukinuo je nižestepene presude koje su odbile zahtev za utvrđenje izlučnog prava i odbacile eventualni zahtev za utvrđenje novčanog potraživanja. Sud je ukazao na pogrešnu primenu materijalnog prava i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 268/2016
25.01.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Branislave Apostolović i Gordane Ajnšpiler-Popović, članova veća, u parnici po tužbi tužioca ZZ „AA“ iz ..., kao pravnog sledbenika ZZ „BB“ iz ..., koga zastupa punomoćnik dr Ivica Čolak, advokat iz ..., sa umešačem na strani tužioca VV iz ..., protiv tuženog DP „GG“ u stečaju iz ..., koga zastupa stečajni upravnik Agencija za privatizaciju Republike Srbije, radi ostvarenja izlučnog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 2130/15 od 09.11.2015.godine, u sednici veća održanoj dana 25.01.2017.godine, doneo je

R E Š E Nj E

UKIDAJU SE presuda Privrednog apelacionog suda Pž br. 2130/15 od 09.11.2015.godine i presuda Privrednog suda u Beogradu P br. 1063/12 od 09.02.2015.godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Prvostepenom presudom Privrednog suda u Beogradu P br. 1063/12 od 09.02.2015.godine, u stavu prvom izreke odbijen je tužbeni zahtev da se utvrdi izlučno pravo iz stečajne mase tuženog na stvarima bliže navedenim u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba u pogledu eventualnog tužbenog zahteva da se utvrdi postojanje potraživanja tužioca prema tuženom u iznosu od 51.888.519,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.06.2012.godine pa do isplate. U stavu trećem izreke tužilac je obavezan da tuženom naknadi parnične troškove u iznosu od 586.560,00 dinara.

Privredni apelacioni sud je pobijanom presudom Pž br 2130/15 od 09.11.2015.godine odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu Privrednog suda u Beogradu.

Blagovremenom i dozvoljenom revizijom tužilac pobija pravnosnažnu presudu donetu u drugom stepenu zbog svih zakonom propisanih razloga.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 399. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 125/04 i 111/09) koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) osim u pogledu revizijskog cenzusa koji je propisan članom 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 55/14) i odlučio da je revizija tužioca osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na postojanje drugih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Revizijom se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom jer nije sankcionisao bitne povrede učinjene u postupku pred prvostepenim sudom. Odredbom člana 361. relevantnog ZPP propisane su apsolutne i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, te relativno bitne povrede mogu biti razlog za ukidanje ako su od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude, što po oceni drugostepenog suda ovde nije bio slučaj. Međutim, osnovano revident ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava od strane nižestepenih sudova, zbog čega činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, što je razlog za njihovo ukidanje.

Predmet tužbenog zahteva u ovom sporu je utvrđenje izlučnog prava tužioca na armiranom betonskom silosu sa transportnim uređajem za utovar zrnaste robe sa sušarom, kip jami, kolskoj vagi, prilaznom kružnom putu kod silosa, ogradi oko voćnjaka, benzinskoj pumpi i pomoćnim objektima broj ... do ..., koji se nalaze na kp.br. ..., list nepokretnosti broj ... KO .... Predmet eventualnog tužbenog zahteva je utvrđenje potraživanja tužioca u iznosu od 51.888.519,98 dinara sa pripadajućom kamatom kao protivvrednost stvari koje su predmet izlučnog potraživanja.

Prema do sada utvrđenim činjenicama tužilac je pravni sledbenik prethodnog tužioca ZZ „BB“ iz ..., koji je inicijalnim aktom od 09.01.2012.godine pokrenuo ovaj spor, a tuženi je DP u stečaju, koji je otvoren rešenjem Trgovinskog suda u Zrenjaninu St 28/2005 od 21.09.2005.godine. Pravni prethodnik tužioca je bio u državini katastarske parcele ... na osnovu pravnosnažne presude Trgovinskog suda u Zrenjaninu P br. 247/06 od 23.03.2007.godine, te je po tvrdnji tužioca sopstvenim sredstvima izgradio stvari koje su predmet izlučnog potraživanja i u istom periodu izvršio određene radove na adaptaciji pomoćnih zgrada ... do ... na istoj parceli koje su takođe predmet izlučenja po primarnom zahtevu tužioca zasnovanom na tvrdnji da je postao vlasnik istih u smislu člana 21. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.

U ponovljenom postupku ukinuta je presuda Trgovinskog suda u Zrenjaninu P br. 247/06, te je tužbeni zahtev za utvrđenje izlučnog prava prethodnika tužioca na navedenoj katastarskoj parceli odbijen. Na osnovu iskaza stečajnog upravnika tuženog, utvrđeno je da su se na katastarskoj parceli ... nalazile pomoćne zgrade označene brojevima ... do ... u momentu otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, da je stara benzinska pumpa različita od pumpe koja postoji na navedenoj parceli, dok ostali objekti koji su predmet tužbenog zahteva za izlučenje nisu postojali na navedenoj parceli u momentu otvaranja stečajnog postupka, te nisu uneti u stečajnu masu kroz ekonomsko finansijski izveštaj i popis. Veštačenjem i saslušanjem veštaka na ročištu utvrđeno je da tužilac ne poseduje materijalne dokaze o izvršenim ulaganjima u adaptaciju postojećih pomoćnih objekata, niti dokaze o posedovanju građevinske dozvole, investicionotehničke dokumentacije, niti pak građevinski dnevnik ili finansijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju o gradnji objekata koji su predmet zahteva za izlučenje.

Kod ovako utvrđenih činjenica prvostepeni sud je imajući u vidu da tužilac nije na nesumnjiv način dokazao niti da je vlasnik predmetnih pokretnih i nepokretnih stvari povodom kojih zahteva predloženo izlučenje, niti da one predstavljaju deo stečajne mase, primenom pravila o teretu dokazivanja iz člana 220. i 223. ZPP odbio primarni tužbeni zahtev kao neosnovan. Tužbu u delu eventualnog tužbenog zahteva je odbacio jer tužilac svoje novčano potraživanje nije prijavio u stečajnom postupku nad tuženim te nije upućen na parnicu da svoje potraživanje ostvari saglasno odredbi člana 90, 93. i 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu, dajući drugačije razloge za svoje odlučivanje. Po oceni drugostepenog suda stvari čije se izlučenje traži mogu se smatrati ili nepokretnim stvarima ili pokretnim stvarima koje se ne mogu odvojiti od zemljišta koje je vlasništvo tuženog, to po oceni drugostepenog suda tužilac sa osnovom ne može zahtevati njihovo izlučenje iz državine tuženog i predaju istih u sopstvenu državinu. Po oceni drugostepenog suda tužilac je sa osnovom mogao zahtevati isključivo isplatu novčanog iznosa, odnosno protivvrednosti jer fizička predaja stvari nije moguća. Međutim, kako je tužilac eventualni tužbeni zahtev postavio kao utvrđujući, koji u konkretnom slučaju nije dozvoljen saglasno članu 188. ZPP, jer se radi o potraživanju koje je nastalo i dospelo nakon otvaranja stečaja, pa je tužilac morao postaviti kondemnatorni zahtev za obavezivanje tuženog na isplatu tog iznosa.

Vrhovni kasacioni sud je ceneći razloge prvostepenog i drugostepenog suda zaključio da u predmetnom sporu nije utvrđeno da li je tužilac dokazao ili ne, postojanje svog izlučnog prava na spornim pokretnim i nepokretnim stvarima i kojim, imajući u vidu različite razloge prvostepenog i drugostepenog suda za odbijanje primarnog tužbenog zahteva, kao i činjenicu da se radi o gradnji i adaptaciji objekata izvršenim nakon otvaranja stečaja, kada je prethodnik tužioca bio u posedu katastarske parcele br. ..., te iskaz stečajnog upravnika o postojanju, odnosno ne postojanju objekata koji su predmet izlučenja u vreme otvaranja stečajnog postupka, a nasuprot tome činjenicu da drugostepeni sud utvrđuje fizičku neodvojivost objekta od zemljišta koje je u vlasništvu tuženog i kao takvo deo stečajne mase.

Drugostepeni sud primarni tužbeni zahtev odbija sa razloga što su predmet tog zahteva nepokretne ili pokretne stvari koje se ne mogu odvojiti od zemljišta, koje je vlasništvo tuženog, utvrđeno pravnosnažnom presudom P br. 610/2010, što daje pravo tužiocu da zahteva isplatu novčanog iznosa, odnosno njihove protivvrednosti jer fizička predaja nije moguća. Međutim, tužbu u delu eventualnog tužbenog zahteva čiji iznos predstavlja protivvrednost nepokretnih i pokretnih stvari koje ne mogu biti predmet izlučenja nižestepeni sudovi odbacuju, pri čemu se drugostepeni sud poziva na odredbu člana 188. ZPP kao razlog za odbacivanje istog.

Navedenom zakonskom odredbom propisana je mogućnost postavljanja utvrđujućeg tužbenog zahteva ako se odnosi na utvrđenje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa, istinitosti ili neistinitosti neke isprave pod uslovom da tužilac ima pravni interes za utvrđenje pre dospelosti zahteva za činidbu iz istog odnosa. Tužiočev zahtev za isplatu protivvrednosti izvršenih ulaganja kojima je povećao vrednost stečajne mase dospevao bi tek pravnosnažnim utvrđenjem da je izgradnjom ili adaptacijom uvećao stečajnu masu, te da se te izgrađene i adaptirane stvari ne mogu izdvojiti iz stečajne mase, odnosno odvojiti od zemljišta, koje je vlasništvo tuženog. Tužiočev interes za utvrđujući zatev do dospelosti potraživanja ogleda se u rezervaciji sredstava u protivvrednosti eventualnog utvrđenog svojinskog prava, ali nemogućnosti realizacije izlučnog prava, zbog čega ne stoji razlog za odbačaj tužbe u delu eventualnog tužbenog zahteva, tim pre što je drugostepeni sud rešenjem Pž 4229/12 od 09.05.2012.godine potvrdio odbacivanje tužbe tužioca u delu eventualnog tužbenog zahteva postavljenog kao kondemnatorni.

Na osnovu izloženog Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 407. stav 2. ZPP, ukinuo prvostepene presude i vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, te će prvostepeni sud prilikom odlučivanja o tužbi tužioca dozvoljenost tužbe i osnovanost tužbenog zahteva ceniti u skladu sa napred navedenim.

Predsednik veća-sudija,

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.