Odbačena revizija u sporu male vrednosti protiv banke
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacio je reviziju banke kao nedozvoljenu jer je reč o privrednom sporu male vrednosti, gde vrednost zahteva ne prelazi cenzus od 30.000 evra. Posebna revizija takođe nije dozvoljena jer je praksa o ništavosti spornih klauzula ujednačena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 320/2025
29.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Vesne Mastilović, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca ... „AA“ ..., PR BB, čiji je punomoćnik Milan Nirnberger, advokat iz ..., protiv tužene „NLB Komercijalna banka“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Aleksandar Petrović, advokat iz ..., radi utvrđenja i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2084/23 od 30.01.2025. godine, u sednici održanoj dana 29.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2084/23 od 30.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 2084/23 od 30.01.2025. godine, potvrđena je presuda Privrednog suda u Beogradu P 4440/2021 od 26.01.2023. godine, kojom je utvrđeno da su ništave i ne proizvode pravno dejstvo odredbe Ugovora o dugoročnom dinarskom kreditu sa valutnom klauzulom broj .../... od 16.06.2014. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tužene i to odredba člana 5. tačka 5.1, u delu u kojem je navedeno: „Po prodajnom kursu za devize EUR iz kursne liste NBS važećem na dan plaćanja“, i odredba člana 7. tačka 7.1 u delu u kome je navedeno „Po prodajnom kursu za devize EUR iz kursne liste NBS važećem na dan plaćanja“ i obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 10.287,28 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos bliže naveden u izreci prvostepene presude, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 102.917,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.
Protiv drugostepene presude tužena izjavljuje reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Članom 404. stavom 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije tužene, izjavljene na osnovu člana 404. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse. Pravilno je stanovište nižestepenih sudova kojima je utvrđena ništavost ugovorne odredbe kojom je banka tužiocu pustila u tečaj kredit izražen u stranoj valuti, prema kupovnom kursu NBS važećem na dan plaćanja, a ugovorila vraćanje kredita po prodajnom kursu NBS važećem na dan plaćanja. Ovakvim postupanjem banka je praktično za sebe ugovorila korist od kursnih razlika, što je karakteristika menjačkih poslova, a ne ugovora o kreditu. Stoga, ovakve ugovorne odredbe suprotne su imperativnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, kojima je regulisan ugovor o kreditu. Ne postoji potreba ni za ujednačavanjem sudske prakse koja je po ovom pitanju ujednačena. Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Članom 487. stavom 1. ZPP propisano je da su u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednosti od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Članom 479. stavom 6. ZPP propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.
Tužba tužioca u ovoj pravnoj stvari podneta je 29.04.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 10.287,28 dinara.
U konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku. Zato izjavljena revizija shodno odredbi člana 479. stav 6. istog zakona nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.
Predsednik veća – sudija
Tatjana Matković Stefanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Prev 2059/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u privrednom sporu male vrednosti
- Prev 214/2024: Odbacivanje revizije u privrednom sporu male vrednosti o naknadi za obradu kredita
- Prev 176/2025: Odbacivanje revizije u privrednom sporu male vrednosti kao nedozvoljene
- Prev 172/2025: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u privrednom sporu male vrednosti
- Prev 500/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u privrednom sporu male vrednosti
- Prev 67/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naknadi za obradu kredita
- Prev 286/2025: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u privrednom sporu male vrednosti