Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o troškovima obrade kredita
Kratak pregled
Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacuje je kao nedozvoljenu. Sudska praksa o naplati troškova obrade kredita je ujednačena, a radi se o privrednom sporu male vrednosti u kojem revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 391/2024
11.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Jasmine Stamenković i Mirjane Andrijašević, članova veća, u pravnoj stvari tužioca „AA“ DOO ZA POLjOPRIVREDNU PROIZVODNjU ĐURĐEVO iz Đurđeva, čiji je punomoćnik Marina Resimić, advokat u ..., protiv tuženog „PROCREDIT BANK” AD Beograd, čiji je punomoćnik Vesna Jovičić, advokat u ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, vrednost predmeta spora 100.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 6742/22 od 27.09.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 11.04.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 6742/22 od 27.09.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 6742/22 od 27.09.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 2109/2020 od 12.04.2022. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništava odredba člana 2. Ugovora o kreditu broj ... od 13.02.2012. godine i odbijen je zahtev tužioca da se obaveže tuženi da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.02.2012. godine do isplate. Stavom tri izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29.250,00 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 6742/22 od 27.09.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je presuda Privrednog suda u Beogradu P 2109/2020 od 12.04.2022. godine i odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, a radi ujednačavanja sudske prakse, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije tužioca, izjavljene na osnovu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20), Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.
Pobijanom presudom nije odstupljeno od sudske prakse. Izraženo stanovište nižestepenih sudova u skladu je sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, održanoj 22.05.2018. godine i njegovom dopunom usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, održanoj 16.09.2021. godine. Navedenim pravnim stavom izrečeno je da banka ima pravo na naplatu troškova i naknada bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita. U slučaju kada je tokom postupka utvrđeno da je tuženi uručio tužiocu Pregled bitnih elemenata otplate kredita i Osnovne podatke o kreditu, i na taj način ga, s obzirom na sadržinu navedenih obrazaca, upoznao o svim bitnim elementima ugovora o kreditu (uključujući i troškove obrade zahteva koji su uključeni u efektivnu kamatnu stopu), to se onda ne može govoriti o protivpravnom i nesavesnom postupanju tužene banke, niti o ništavosti sporne ugovorne odredbe na koju ukazuje revident. Stoga, pobijana odluka je u skladu sa gore pomenutim pravnim stavom Vrhovnog suda, a takođe, u konkretnom slučaju nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava.
Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11... 18/20) i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Tužilac je protiv tuženog podneo tužbu dana 20.12.2018. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 100.000,00 dinara.
Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku o privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. navedenog zakona propisano je da u sporovima male vrednosti, protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.
U konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku, iz kog razloga revizija shodno odredbi člana 479. stav 6. istog zakona nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković