VKS: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o ništavosti naknade za obradu kredita

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju banke povodom naknade za obradu kredita, jer je odluka u skladu sa stavom suda o neophodnoj transparentnosti troškova. Redovna revizija je odbačena zbog vrednosti spora ispod zakonskog cenzusa.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 401/2020
24.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici po tužbi tužioca PRIVATNO PROIZVODNO TRGOVINSKO PREDUZEĆE FRIEND TEHNO DOO Vranje, čiji je punomoćnik Vuk Nikolić, advokat u ..., protiv tuženog „ BANKA INTESA“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat u ..., radi utvrđivanja i sticanja bez osnova, vrednost predmeta spora 25.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3917/19 od 14.05.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 24.12.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE posebna revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3917/19 od 14.05.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3917/19 od 14.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu P 936/2019 od 15.05.2019. godine stavom prvim izreke, usvojen tužbeni zahtev tužioca te utvrđeno da je ništava i da ne proizvodi pravno dejstvo odredba člana 5. Ugovora o revolving kreditu, kreditna partija ... zaključenog dana 26.10.2009. godine između tužioca i tuženog u delu koji se odnosi na pravo banke da zadrži iznos od 0,5% od iznosa odobrenog kredita, a na ime troškova obrade kredita. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 10.941,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.10.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 22.528,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 3917/19 od 14.05.2020. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, a radi ujednačavanja sudske prakse.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe, revizijski sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da bi se dozvolilo odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog. Pobijana presuda ne odstupa od pravnog stava o dozvoljenosti ugovaranja troškova kredita, usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 22.05.2018. godine. Prema tom pravnom shvatanju, iznos troškova koje banka obračunava prilikom odobravanja kredita ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava klijentu u toku realizacije kredita, mogu biti posebno iskazani u ugovoru o kreditu kao obaveza korisnika kredita, u procentualnom iznosu ili u apsolutnoj vrednosti, ali uslov je da moraju biti navedeni u ponudi banke tako jasno i nedvosmisleno da korisnik kredita nijednog trenutka ne bude doveden u zabludu o kojim troškovima je reč i mogu biti naplaćeni korisniku kredita samo jednom. Tuženi, na kome je bio teret dokazivanja, nije pružio dokaz da je prilikom zaključenja ugovora sa tužiocem postupio na napred opisani način. Takođe, u konkretnom slučaju nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu građana, kao ni poterebe za novim tumačenjem prava.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredaba člana 410. u vezi sa članom 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 18/20) i odlučio da revizija nije dozvoljena, jer je izjavljena protiv odluke protiv koje se ne može izjaviti.

Prema odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena. Odredbom člana 480. stav 2. Zakona propisano je da, ako u odredbama ove glave nije drugačije propisano, u postupku u privrednim sporovima shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona. U privrednim sporovima, sporovi male vrednosti, po članu 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta dana 19.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 25.000,00 dinara. Kako se radi o sporu male vrednosti revizija tuženog nije dozvoljena.

Na osnovu izloženog i člana 413. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.