Nedozvoljenost revizije u privrednom sporu male vrednosti o troškovima kredita
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je kao nedozvoljenu. Nižestepena odluka je u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog suda o troškovima obrade kredita, a radi se o privrednom sporu male vrednosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 619/2024
27.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Preduzeće „INM“ DOO Arilje, čiji je punomoćnik Dragan Dolamić, advokat u ..., protiv tuženog „Banca Intesa“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik dr Nemanja Aleksić, advokat u ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, vrednost predmeta spora 25.253,75 dinara, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4880/22 od 22.02.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 27.06.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4880/22 od 22.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4880/22 od 22.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 4383/2021 od 04.04.2022. godine, u stavu I izreke, utvrđeno je da je ništava i da ne proizvodi pravno dejstvo odredba člana 8. Ugovora o kreditu kreditna partija ... od ...2012. godine, sadržine navedene u izreci prvostepene presude i obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 25.253,75 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.12.2012. godine. Stavom III obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.330,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom IV izreke odbijen je zahtev tužioca za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 36.330,00 dinara počev od 04.04.2022. godine do izvršnosti.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 4880/22 od 22.02.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu I, II i III izreke presude.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ocenjujući ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.
Pobijanom presudom nije odstupljeno od sudske prakse. Izraženo stanovište nižestepenih sudova u skladu je sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj dana 22.05.2018. godine i njegovom dopunom usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 16.09.2021. godine. Navedenim pravnim stavom izrečeno je da banka ima pravo da naplati troškove naknade bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita. U slučaju kada nema dokaza da je tuženi postupio na opisani način i da je tužiocu kao korisniku kredita dostavio ponudu sa propisanom sadržinom, to predstavlja njegovu nesavesnost koja vodi ništavosti imovinskog prava ugovorenog takvim postupanjem u sopstvenu korist, zbog čega nema povrede pravnog stava Vrhovnog kasacionog suda. U opisanoj situaciji nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava, jer su nižestepeni sudovi postupili u skladu sa stavom Vrhovnog suda povodom spornog pravnog pitanja.
Bez uticaja na dozvoljenost revizije je pozivanje tuženog na dopunu pravnog stava o dozvoljenosti ugovaranja troškova obrade kredita usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 16.09.2021. godine, iz razloga što je ništavost sporne ugovorne odredbe suštinski utvrđena iz razloga nedostatka adekvatne ponude, a ne zbog toga što banka nije dokazala strukturu i visinu troškova koji su obuhvaćeni zbirnim iznosom troškova kredita.
Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23), odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Tužilac je protiv tuženog podneo tužbu 26.04.2021. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 25.253,75 dinara.
Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koji ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema odredbi stava 3. istog člana, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojim predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koji je tužilac naveo u tužbi ne prelazi navedeni iznos. Odredbom člana 479. stav 6. istog zakona propisano je da u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.
U konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku, pa se zaključuje da izjavljena revizija tuženog shodno odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković