Odluka o sukobu nadležnosti: Apelacioni sud nadležan za sporove o nepokretnostima

Kratak pregled

Vrhovni sud je rešio sukob nadležnosti odredivši da je Apelacioni sud u Beogradu stvarno nadležan za odlučivanje o žalbi. Spor koji uključuje zahtev za predaju poseda nepokretnosti ne smatra se sporom male vrednosti, bez obzira na označenu vrednost.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
R1 269/2024
03.07.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje Stambene zajednice ... ..., ..., čiji je punomoćnik Ivan Miletić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Đurđa Nešković, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Beogradu i Višeg suda u Beogradu, u sednici održanoj 03.07.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Za odlučivanje o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 3489/16 od 20.03.2019. godine, STVARNO JE NADLEŽAN Apelacioni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 3489/16 od 20.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba u delu kojim je tužilja tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o uređenju međusobnih odnosa zgrade i zakupca – investitora, overen 11.12.2006. godine pod Ov .../... kod Četvrtog opštinskog suda u Beogradu, kao i da se tuženi obaveže da tužilji preda u nesmetan posed zajednički prostor desno od ulaza stambene zgrade u Ul. ... br. ... u ..., površine 86m2. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba u delu kojim je tužilja tražila da se raskine ugovor o uređenju međusobnih odnosa zgrade i zakupca – investitora, overen 11.12.2006. godine pod Ov .../... kod Četvrtog opštinskog suda u Beogradu. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da tužilji preda u nesmetan posed zajednički posed desno od ulaza stambene zgrade u Ul. ... br. ... u ..., površine 86m2. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova postupka plati 69.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv navedene presude tužilja je izjavila žalbu, nakon čega su spisi dostavljeni Apelacionom sudu u Beogradu, koji se po prijemu spisa rešenjem Gž 1928/21 od 21.04.2021. godine, oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tužilje, sa obrazloženjem da se radi o sporu male vrednosti, jer su glavni i eventualni tužbeni zahtevi zasnovani na ugovoru o uređenju međusobnih odnosa zgrade i zakupca – investitora, a vrednost predmeta spora koju je tužilja označila u tužbi je 10.000,00 dinara, zbog čega je predmet ustupio Višem sudu u Beogradu, na stvarnu nadležnost.

Viši sud u Beogradu nije prihvatio stvarnu nadležnost i spis je uz akt Gž 10809/21 od 06.06.2024. godine dostavio Vrhovnom sudu radi rešavanja nastalog sukoba stvarne nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 32. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23) i člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23), Vrhovni sud je ocenio da je za odlučivanje o žalbi tužilje stvarno nadležan Apelacioni sud u Beogradu.

Članom 25. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/2023) propisano je da viši sud u drugom stepenu odlučuje o žalbi na odluke osnovnih sudova, i to na rešenja doneta u građanskopravnom sporu; na presude u sporu male vrednosti; na odluke donete u postupku izvršenja i obezbeđenja; na rešenje doneto u vanparničnom postupku. Članom 26. stav 1. tačka 3. istog zakona propisano je da apelacioni sud odlučuje o žalbi na presudu osnovnog suda u građanskopravnom sporu, ako za odlučivanje o žalbi nije nadležan Viši sud.

Sporovi male vrednosti definisani su članom 468. ZPP, kao sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Sporovima male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da umesto ispunjenja određenog zahteva primi određeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 1.) i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koji je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2.). Sporovima male vrednosti ne smatraju se, u smislu odredaba ove glave zakona sporovi o nepokretnosti, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine (član 469. ZPP).

Predmet tužbenog zahteva je i predaja u posed dela nepokretnosti, iz čega sledi da se radi o sporu povodom nepokretnosti. Stoga, bez obzira na određenu vrednost predmeta spora, koja je niža od dinarske protivvrednosti od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to u ovom slučaju nije spor male vrednosti, zbog čega je za odlučivanje o žalbi tužilje nadležan apelacioni sud, na osnovu člana 26. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, što je u ovom slučaju Apelacioni sud u Beogradu.

Sa napred navedenih razloga, primenom člana 22. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.