Rešen sukob nadležnosti: sud ne može po službenoj dužnosti primeniti ugovornu nadležnost

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Bogdanović, advokat iz ..., protiv tužene „Credit Agricole banka Srbija“ AD Novi Sad, radi utvrđenja i neosnovanog obogaćenja, odlučujući o sukobu mesne nadležnosti između Trećeg osnovnog suda u Beogradu i Osnovnog suda u Novom Sadu, u sednici održanoj 29.10.2020. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari MESNO JE NADLEŽAN Treći osnovni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Tužilja AA iz ... podnela je 13.11.2019. godine tužbu Trećem osnovnom sudu u Beogradu protiv tužene „Credit Agricole banka Srbija“ AD Novi Sad, radi utvrđenja i neosnovanog obogaćenja. Rešenjem P 16491/19 od 03.03.2020. godine, Treći osnovni sud u Beogradu oglasio se mesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravnosnažnosti rešenja spise dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu kao stvarno i mesno nadležnom, smatrajući da je za postupanje u ovom predmetu mesno nadležan Osnovni sud u Novom Sadu, budući da je članom 16. Ugovora o auto kreditu zaključenog između tužilje i tuženog 31.07.2018. godine predviđeno da je za slučaj spora stvarno i mesno nadležan sud u Novom Sadu, te da se u konkretnom slučaju radi o ugovorenoj mesnoj nadležnosti suda u Novom Sadu u smislu odredbe člana 65. ZPP.

Osnovni sud u Novom Sadu nije prihvatio mesnu nadležnost i aktom P 23097/2020 od 19.10.2020. godine predmet je dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba mesne nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob mesne nadležnosti, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova ("Službeni glasnik RS", broj 116/08, ... i 88/18) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu mesno nadležan Treći osnovni sud u Beogradu.

Naime, sud se po službenoj dužnosti može oglasiti mesno nenadležnim samo ako postoji isključiva mesna nadležnost nekog drugog suda, a ako za spor nije isključivo mesno nadležan neki drugi sud, rešenje o mesnoj nenadležnosti sud može doneti samo povodom prigovora tuženog u odgovoru na tužbu, a ako se tužba ne dostavlja na odgovor, po prigovoru tuženog istaknutog najkasnije na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, i to do upuštanja tuženog u raspravljanje o glavnoj stvari (član 19. stav 1, 3. i 4. ZPP).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o zahtevu radi utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe i neosnovanog obogaćenja, odnosno da se ne radi o postupku za koji je predviđena isključiva mesna nadležnost suda u smislu člana 19. Zakona o parničnom postupku, te da tužena nije istakla prigovor mesne nenadležnosti, stoga se bez prigovora tužene Treći osnovni sud u Beogradu nije mogao po službenoj dužnosti oglasiti mesno nenadležnim i predmet ustupiti na dalju nadležnost Osnovnom sudu u Novom Sadu.

Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari mesno nadležan Treći osnovni sud u Beogradu, pa je primenom člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić