Rešavanje sukoba stvarne nadležnosti u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odlučuje da je za žalbu nadležan viši sud, a ne apelacioni. Vrednost predmeta spora radi određivanja nadležnosti ceni se prema tužbenom zahtevu, a ne prema istaknutom kompenzacionom prigovoru tuženog, te se radi o sporu male vrednosti.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 78/2021
08.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca „AMS osiguranje“ ADO iz Beograda, čiji je punomoćnik Stevica Grbić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Trandafilović, advokat iz ... radi regresa, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Beogradu i Višeg suda u Jagodini, na sednici održanoj 08.04.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Za odlučivanje o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5319/14 od 23.02.2017. godine, stvarno je nadležan Viši sud u Jagodini.
O b r a z l o ž e nj e
Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P 5319/14 od 23.02.2017. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužioca, tako što je obavezao tuženog da isplati tužiocu na ime regresa iznos od 111.540,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 29.01.2013. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka presude pod pretnjom posledica prinudnog izvršenja (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan kompenzacioni prigovor tuženog, kojim je tražio da se utvrdi da na dan 29.01.2013. godine, postoji potraživanje tuženog prema tužiocu u iznosu od 579.265,96 dinara i da se potraživanje tužioca prebije sa protivpotraživanjem tuženog u iznosu od 111.540,00 dinara, kao i da se odbije tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu isplati iznos od 111.540,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 29.01.2013. godine pa do isplate (stav drugi izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 114.062,00 dinara, sve u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka presude, pod pretnjom posledica prinudnog izvršenja (stav treći izreke).
Protiv navedene presude, tuženi je izjavio žalbu.
Vrhovni kasacioni sud, rešenjem R 2179/2019 od 10.06.2019. godine, odlučujući o predlogu Višeg suda u Beogradu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetu tog suda Gž 7448/2017, odredio je Viši sud u Jagodini za postupanje u predmetu.
Viši sud u Jagodini, rešenjem Gž 703/19 od 29.04.2019. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5319/14 od 23.02.2017. godine i odlučio da spise predmeta ustupi Apelacionom sudu u Beogradu, kao stvarno nadležnom sudu za odlučivanje po žalbi. U obrazloženju je ukazao, da nije stvarno nadležan za odlučivanje o izjavljenoj žalbi tuženog protiv navedene presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5319/14 od 23.02.2017. godine, s obzirom na to da je vrednost predmeta spora iz stava prvog izreke pobijane presude 111.540,00 dinara a iz stava drugog izreke pobijane presude 579.265,26 dinara, što prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 3.000 evra. Zatim, kako se ne radi o sporu male vrednosti da je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi stvarno nadležan Apelacioni sud u Beogradu, na osnovu odredbe člana 24. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.
Apelacioni sud u Beogradu, nije prihvatio stvarnu nadležnost, već uz dopis Gž 2413/20 od 28.01.2021. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi odlučivanja o sukobu stvarne nadležnosti između sudova iste vrste. U obrazloženju ukazao, da tužilac tužbom traži da mu tuženi isplati na ime regresa iznos od 111.540,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, da je tuženi u toku postupka istakao prigovor radi prebijanja, kojim je tražio da se utvrdi da na dan 29.01.2013. godine postoji njegovog potraživanje prema tužiocu u iznosu od 579.265,96 dinara i da se od tog potraživanja prebije potraživanje tužioca od 111.540,00 dinara, a zatim odbije tužbeni zahtev tužioca. Zatim, da tuženi nije tražio da prvostepeni sud u preostalom delu protiv potraživanja usvoji zahtev tuženog i obaveže tužioca na isplatu istog, pa da po nalaženju tog suda ne može smatrati da je vrednost predmeta spora zbir iznosa tužiočevog potraživanja i protivpotraživanja tuženog, već je vrednost spora samo iznos od 111.540,00 dinara zbog čega se u konkretnoj situaciji radi o sporu male vrednosti.
Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18-US, 87/18 i 88/18-US), utvrdio da je za odlučivanje u drugom stepenu o izjavljenoj žalbi tužioca, stvarno nadležan Viši sud u Jagodini.
Tužba je podneta 01.04.2014. godine. U tužbi je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 111.540,00 dinara, koji iznos tužilac potražuje od tuženog.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, je propisano, da, sporovi male vrednosti, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom stava 4. ovog člana, da, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2.).
Odredbom člana 469. ZPP, je propisano, da, ne smatraju se sporovima male vrednosti, sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine.
Kako se u konkretnoj situaciji vrednost predmeta spora određuje prema glavnom tužbenom zahtevu u iznosu od 111.540,00 dinara, a ne prema kompenzacionom prigovoru tuženog, to se očigledno radi o sporu male vrednosti u smislu člana 468. ZPP.
Kako Viši sud u drugom stepenu odlučuje o žalbama na presude u sporovima male vrednosti, to je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi tužioca stvarno nadležan Viši sud u Jagodini, na osnovu odredbe člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- R1 218/2020: Određivanje stvarne nadležnosti Apelacionog suda u sporu koji nije male vrednosti
- R1 225/2021: Odlučivanje o stvarnoj nadležnosti u sporu sa više formalnih suparničara
- R1 131/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o stvarnoj nadležnosti u sporu male vrednosti
- R1 736/2019: Rešenje o stvarnoj nadležnosti Višeg suda u sporu male vrednosti
- R1 448/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o stvarnoj nadležnosti u žalbenom postupku
- R1 535/2017: Određivanje stvarne nadležnosti u sporu male vrednosti
- Rev 1290/2021: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti