Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu zbog faktičke eksproprijacije zemljišta
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog Grada Beograda jer vrednost predmeta spora ne prelazi 40.000 evra. Spor se odnosi na naknadu za faktički oduzeto zemljište radi izgradnje ulice. Sud je utvrdio da ne postoji potreba za novom primenom prava.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10049/2025
20.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mile Rankić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo, Odeljenje Lazarevac, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 363/25 od 09.04.2025. godine, u sednici održanoj 20.11.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 363/25 od 09.04.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 363/25 od 09.04.2025. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P 1748/21 od 18.11.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan je tuženi da tužiocu na ime novčane naknade za faktički izuzet deo katastarske parcele br. .../..., površine od 355 m2 upisane u ln br. ... KO ... isplati iznos od 2.240,050,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.08.2024. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 362.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od nastupanja uslova za izvršnost presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 363/25 od 09.04.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.
Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23). Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti za ujednačavanjem sudske prakse. Revizijom tuženog osporava se utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen revizijski razlog shodno članu 407. stav 2. ZPP. Osim toga, odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava.Obrazloženje pobijanih odluka je u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u slučaju faktičke eksproprijacije koja nastaje kada se na gradskom građevinskom zemljištu izgradi deo površine od javnog interesa (ulice) koje je privedeno nameni i kada ne postoji rešenje o izuzimanju iz poseda i isplati naknade, odnosno rešenje o eksproprijaciji. Kod utvrđenja da je deo katastarske parcele tužioca zauzet izgradnjom ulice, koju drži i koristi tuženi, ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.
Iz navedenih razloga Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 07.10.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 2.240.050,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tuženog nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio je kao u stavu drugom izreke.
Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 21076/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu zbog faktičke eksproprijacije zbog vrednosti spora
- Rev 5699/2025: Neprihvatanje posebne revizije i odbacivanje redovne revizije u sporu za štetu
- Rev 5/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu
- Rev 11383/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u imovinskom sporu
- Rev 5496/2024: Odbacivanje revizije u sporu radi naknade za faktički eksproprisano zemljište
- Rev 25095/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu radi isplate naknade za faktički eksproprisano zemljište
- Rev 16275/2024: Nedozvoljenost revizije i odbijanje posebne revizije u sporu za naknadu za zemljište