Ukidanje drugostepene presude o tekovini zbog pogrešne primene materijalnog prava

Kratak pregled

Vrhovni sud je ukinuo drugostepenu presudu kojom su utvrđeni svojinski udeli na porodičnoj kući. Sud je našao da je zbog pogrešne primene materijalnog prava o sticanju u porodičnoj zajednici činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1027/2022
22.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dimitrije Vukomanović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Mirko Papović, advokat iz ... i VV iz ... i po protivtužbi BB protiv tužioca AA i VV, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca AA, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2106/20 od 01.12.2020. godine, u sednici održanoj 22.11.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2106/20 od 01.12.2020. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 597/19 od 04.03.2020. godine, utvrđuje se da je tužilac AA po osnovu tekovine vlasnik sa udelom u 16/100 dela porodične stambene zgrade na kat. parc. br. .., na potesu zvanom „Selo“ LN .. KO ..., spoljnih gabarita 10h11m, sa spratom i potkrovljem i terasom širine 2,20m oko kuće sa dva ulaza, korisne površine 320m2, što su tuženi dužni priznati i izdati podobnu ispravu za upis prava svojine u zemljišnu knjigu i drugim javnim knjigama, a preko tog udela je odbijen svojinski zahtev ovog tužioca (stav prvi izreke); utvrđuje se da 42% ili 42/100 dela iste stambene zgrade predstavlja zaostavštinu sada pokojnog ostavioca GG, a za utvrđenje većeg udela na ime zaostavštine odbijen je tužbeni zahtev tužioca (stav drugi izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tuženog- protivtužioca BB kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik po osnovu tekovine sa udelom od ½ dela stambene zgrade, spratnosti P+1+PK, spoljnih mera u osnovi 11,95h9,05m, sa terasama označenih dimenzija i površina, sa dva ulaza, na kat. parc. br. .. ukupne površine 285m2, na potezu zvanom „Selo“ upisane u LN .. KO ... i da su protivtuženi to dužni priznati i izdati podobnu ispravu za upis prava svojine u zemljišnim i drugim javnim knjigama, a da u protivnom u tu svrhu služi presuda (stav treći izreke); odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca da se utvrdi da ½ dela stambene zgrade opisane kao u prethodnom stavu izreke predstavlja zaostavštinu sada pokojnog ostavioca GG (stav četvrti izreke) i obavezan je tuženi BB da tužiocu AA na ime troškova postupka isplati iznos od 186.650,00 dinara (stav peti izreke).

Apelacioni sud u Kragujevcu, odlučujući o žalbi tužioca AA i žalbi tuženog BB, doneo je presudu Gž 2106/20 od 01.12.2020. godine kojom je preinačio navedenu prvostepenu presudu i odlučio tako da se: pod I - utvrđuje da je tužilac AA po osnovu zajedničkog sticanja vlasnik sa udelom od 17/100 porodične stambene zgrade koja se sastoji od prizemlja, sprata i potkrovlja i nalazi na kat. parc. br. .., koja parcela je upisana u LN .. KO ..., što su tuženi dužni priznati tužiocu i omogućiti upis prava svojine u javnim knjigama; pod II - preko utvrđenog udela od 17/100 do traženog udela od ½ dela njegov zahtev odbija kao neosnovan; pod III- utvrđuje udeo tuženog-protivtužioca BB po osnovu zajedničkog sticanja u 13/100 dela iste stambene zgrade; pod IV- preko utvrđenog udela od 13/100 do traženog udela od ½ njegov zahtev odbija kao neosnovan; pod V - utvrđuje da zaostavštinu pokojnog GG čini udeo od 35/100 prethodno navedene porodične stambene zgrade; pod VI-odbija kao neosnovani tužbeni zatev tužioca i protivtužbeni zahtev tuženog za utvrđenje da zaostavštinu pok GG čini udeo preko utvrđenog udela od 35/100 do traženog udela od ½; pod VII - odbačena je kao nedozvoljena žalba tuženog BB u odnosu na deo prvostepene presude kojim je odbijen tužbeni zahtev tužioca AA; pod VIII - odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac AA, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelji stranaka otac GG i majka DD bili su na radu u Austriji od 1969. godine. Oboje su privređivali, radom ostvarivali zaradu i zajednički podizali troje dece: sina BB rođenog 1956. godine, ćerku VV rođenu 1960. godine i sina AA1 rođenog 1963. godine (kasnije promenjenog imena - AA). Nakon ženidbe 1972. godine sin BB živeo je odvojeno od roditelja, a ćerka od udaje 1976. godine. Otac GG preminuo je ...2001. godine, nadživela ga je supruga iza koje ostavinski postupak nije vođen. Otac stranaka je upisan kao držalac porodične stambene zgrade i pomoćne zgrade na kat. parc. .. površine 285m2 u LN .. KO ... . Parcela se vodi kao suvlasništvo drugih lica, ĐĐ u 259/285 i EE u 26/285. Iz ostavinskog postupka iza pokojnog oca stranaka, sinovi su upućeni na parnicu da se rasprave svojinski odnosi na predmetnoj kući.

Postavljeni zahtevi tužioca AA i tužioca BB odnose se na isti objekat i stoje u koneksnoj vezi. U pitanju je kuća koja je bila predmet veštačenja, iskazane bruto površine u osnovi 116m2. Kuća je izgrađena za života oba roditelja. Podignuta je na mestu stare kuće koja je srušena 1982. godine. Rušenje je izvedeno pre odlaska tužioca AA na odsluženje vojnog roka u toj godini. Pre i nakon odsluženja vojnog roka tužilac je živeo u zajednici sa roditeljima. Još od rane mladosti ostvarivao je prihode svojim radom. U vreme zidanja kuće u 1984. godini tužilac je bio u zajednici sa roditeljima i u gradnji kuće aktivno je učestvovao kao član porodičnog domaćinstva. Tuženi BB nije učestvovao u izgradnji kuće. Kako je u iskazu naveo, bio je u zatvoru u Austriji kada je počela kuća da se zida i u zatvoru se nalazio godinu dana. Kasnije, tuženom je omogućeno da boravi u kući zajedno sa roditeljima, jer se našao u nepovoljnim životnim okolnostima posle razvoda od treće supruge. Tuženi je nadalje organizovao izvođenje određenih radova u kući investicionog karaktera, kao što su unutrašnje malterisanje u delu kuće i sređivanje kupatila.

Predmet ovog spora čine zahtevi tužioca za izdvajanje suvlasničkog udela prema doprinosu koji je dao u izgradnji kuće i zahtev tuženog za utvrđenje svojinskog udela po osnovu investicionih radova koji su izvedeni nakon izgradnje kuće, kao i zahtevi ovih stranaka za utvrđenje u kom delu predmetna kuća čini zaostavštinu njihovog pokojnog oca.

Prvostepeni sud je primenom člana 195. Porodičnog zakona ocenio osnovanim deo tužbenog zahteva tužioca AA, utvrđenjem o njegovom svojinskom udelu u 16/100 dela porodične stambene zgrade, a neosnovanim ocenio i odbio tužbeni zahtev BB za utvrđenje svojinskog udela na istoj nepokretnosti nalazeći da u gradnji kuće nije učestvovao, i ceneći doprinos roditelja stranaka većim od doprinosa tužioca utvrdio da zaostavštinu oca stranaka čini udeo u 42/100 dela na spornoj kući.

Drugostepeni sud nije prihvatio stanovište prvostepenog suda o neosnovanosti tužbenog zahteva tužioca BB, smatrajući njegov zahtev delimično osnovanim, i to za utvrđenje svojinskog udela u 13/100 dela, a zahtev tužioca AA je ocenio osnovanim za utvrđenje svojinskog udela u 17/100 dela, u kom delu je njihove zahteve usvojio, kao i za utvrđenje da zaostavštinu pokojnog GG čini udeo od 35/100 dela, a u preostalom zahteve stranaka odbio. U pravnim razlozima sud se pozvao na odredbe člana 195. i član 180. stav 3. Porodičnog zakona.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tužioca osporava pravilnost pobijane presude, jer je o zahtevima za utvrđenje o svojinskim udelima na spornoj nepokretnosti odlučeno pogrešnom primenom materijalnog prava. Zbog pogrešne primene materijalnog prava, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

Prema činjenicama na kojima su zasnovani zahtevi u ovom postupku, za pravilnu primenu materijalnog prava nužno je bilo utvrditi koji udeo odgovara učešću tužioca AA u zajedničkoj izgradnji kuće sa roditeljima i njegovim ulaganjima, primenom regulative o imovinskim odnosima članova porodične zajednice sadržane u odredabama člana 195. Porodičnog zakona.

Takođe, nužno je bilo razmotriti da li je nakon izgradnje kuće njena vrednost prinovljena investicionim radovima izvedenim tokom tuženikovog stanovanja u predmetnoj kući, u kojoj meri i angažovanjem čijih sredstava. Ovo, imajući u vidu činjenicu da su određeni radovi izvedeni za života majke stranaka, a da nije ispitano i utvrđeno kakvim je prihodima i sredstvima ona raspolagala, a kakvim tuženi.

Po spornom pitanju uvećanja vrednosti kuće naknadno izvedenim investicionim radovima, činjenice nisu utvrđene, jer je prvostepeni sud smatrao da takvi radovi ne mogu dovesti do svojinsko-pravnog udela, ne upuštajući se u razmatranje pitanja da li je došlo do bitnog uvećanja vrednosti kuće kao imovine stvorene radom i zalaganjem roditelja i tužioca.Samim tim, ni drugostepeni sud nije imao činjeničnog osnova za preinačenje prvostepene presude i odluku koju je doneo.

Iz ovih razloga, drugostepena presuda je morala biti ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

U raspravljanju o svojinskim zahtevima sinova ostavioca, u vidu treba imati odredbe članova 195. i 196. Porodičnog zakona.

Vezano za utvrđenje o udelu koji čini zaostavštinu iza pokojnog oca stranaka, u situaciji kada nije traženo utvrđenje o svojinskom udelu majke stranaka na spornoj nepokretnosti, udeo koji bi odgovarao njenom doprinosu u sticanju ne izdvaja se iz zaostavštine, već se doprinos majke stranaka ceni zbog uticaja na ishode zahteva za izdvajanje tekovinskih udela sinova, a preostali svojinski udeo upisan kao imovina oca raspravlja kao njegova zaostavština.

U ponovnom postupku, radi pravilne primene materijalnog prava, potrebno je upotpuniti činjenično utvrđenje i iznova doneti odluku o zahtevima stranaka, uz navođenje razloga o odlučnim činjenicama i njihovom pravnom značaju. Po utvrđenju činjenica bitnih za pravilnu primenu materijalnog prava, sud će iznova odlučiti o osnovanosti zahteva stavljenih u postupku.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer zavisi od ishoda spora.

Na osnovu svega iznetog, primenom člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.