Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije zbog vrednosti spora
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacuje kao nedozvoljenu reviziju tužilje u imovinskom sporu radi utvrđenja prava susvojine. Vrednost predmeta spora, označena u tužbi, niža je od zakonom propisanog limita od 40.000 evra, što reviziju čini nedopuštenom.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10281/2023
03.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Ilić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., sa boravištem u ..., čiji je punomoćnik Nada Mitrović Rakić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3344/20 od 14.10.2021. godine, u sednici održanoj 03.10.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3344/20 od 14.10.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Smederevu P 2303/2011 od 30.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu zajedničke gradnje i sticanja tokom trajanja ekonomske zajednice života sa sada pok. VV, biv. iz ..., GG iz ... i sada pok. DD, biv. iz ..., stekla pravo svojine sa udelom od 1/6 dela na jednom stambeno-ekonomskom objektu u ..., postojećem na parceli .. od 11,52 ara u KO ..., koji objekat se sastoji od stambenog dela od četiri sobe i hodnika i jedne štale, koša i senare sa oborima, što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu zajedničke gradnje objekata, bliže navedenih u stavu prvom izreke, suvlasnik sa 1/6 delova parcele .. od 11,52 ara u KO ..., na kojoj se nalaze predmetni objekti, što je tužena dužna da prizna i trpi da se tužilja na osnovu ove presude uknjiži kao suvlasnik predmetne parcele. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 165.800,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3344/20 od 14.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je tužilja obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka od 127.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 395. ZPP (pogrešno se pozivajući na odredbu člana 404. ZPP).
Rešenjem R3 6/22 od 16.06.2022. godine, Apelacioni sud u Beogradu nije predložio Vrhovnom sudu odlučivanje o reviziji koju je tužilja izjavila protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3344/20 od 14.10.2021. godine (očiglednom greškom u pisanju navedeno „Gž 396/2018 od 21.02.2022. godine).
Vrhovni sud nalazi da je Apelacioni sud u Beogradu pravilno ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji u skladu sa članom 395. ZPP, pa je ocenjujući dozvoljenost revizije, primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), a u vezi člana člana 23. stav 3. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), koji reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U konkretnom slučaju tužba radi utvrđenja podneta je 07.07.2011. godine i vrednost spora označena je u iznosu od 300.000,00 dinara, a na ročištu za glavnu raspravu održanom 09.12.2011. godine utvrđena je vrednost spora na 900.000,00 dinara. Pravnosnažna presuda doneta je 30.01.2020. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 900.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja iznos ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da revizija tužioca nije dozvoljena, primenom odredbe člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 1965/2025: Odbijanje revizije u sporu za naknadu zbog nekorišćenja suvlasničke stvari
- Rev 7251/2021: Odbacivanje revizije kao nedozvoljene zbog vrednosti predmeta spora
- Rev 8584/2023: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u sporu o utvrđenju bračne tekovine
- Rev 15863/2023: Odbacivanje revizije u sporu za utvrđenje prava svojine zbog vrednosti spora
- Rev 3004/2021: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u sporu za utvrđenje prava suvlasništva
- Rev 7035/2022: Odbačaj izuzetno dozvoljene revizije u sporu po osnovu sticanja bez osnova