Povećanje izdržavanja deteta zbog promenjenih okolnosti i povećanih potreba
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tuženog oca, potvrđujući odluku o povećanju mesečnog doprinosa za izdržavanje maloletne kćerke. Sud je zaključio da su se okolnosti izmenile usled povećanih potreba deteta, što opravdava viši iznos izdržavanja.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1031/2016
23.06.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje maloletne J.P. iz K., koju zastupa majka M.P., čiji je punomoćnik S.G., advokat iz Z., protiv tuženog S.P. iz N.S., čiji je punomoćnik S.S., advokat iz N.S., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 68/16 od 04.02.2016. godine, u sednici veća održanoj 23.06.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 68/16 od 04.02.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P2. 340/2015 od 18.12.2015. godine stavom prvim izreke izmenjena je obaveza tuženog utvrđena presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2. 3136/2011 od 01.02.2012. godine, i tuženi je obavezan da doprinosi izdržavanju maloletne tužilje sa iznosom od 7.000,00 dinara mesečno počev od 23.06.2015. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, s tim da će dospele neisplaćene rate platiti odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev preko iznosa dosuđenog stavom prvim izreke. Stavom trećim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi parnične troškove u iznosu od 33.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 68/16 od 04.02.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a zbog bitne povrede postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP revizija se ne može izjaviti, prema članu 407. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2. 3136/2011 od 01.02.2011. godine, maloletna tužilja je poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uređen je način održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem, i tuženi je obavezan da doprinosi izdržavanju deteta sa 30% mesečne zarade umanjene za poreze i doprinose počev od 01.02.2012. godine pa ubuduće. U vreme donošenja ranije pravnosnažne presude, maloletna tužilja je imala … godine. Maloletna tužilja sada ima … godina, živi zajedno sa majkom u porodičnoj kući u vlasništvu majke zakonske zastupnice. Devojčica pohađa … ustanovu, kao i školu stranih jezika, i njene potrebe za izdržavanjem procenjene su na 15.000,00 dinara. Zakonska zastupnica maloletne tužilje je do 15.06.2016. godine radila na određeno vreme na održavanju higijene u … ustanovi, sa mesečnom zaradom od oko 21.000,00 dinara. Ona nema nekretnine u vlasništvu, i ne ostvaruje pravo na dečiji dodatak. U izdržavanju im pomaže majka zakonske zastupnice, od porodične penzije u iznosu od 22.000,00 dinara mesečno. Tuženi ima … godine, po zanimanju je metalostrugar, zaposlen je i ostvaruje mesečnu zaradu od oko 26.000,00 dinara. Zaključio je drugi brak dana 18.10.2014. godine, i živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i njenim roditeljima. Tuženi nema nepokretne imovine u vlasništvu. Utvrđeno je da nema drugih obaveza po osnovu izdržavanja, a obavezu izdržavanja maloletne tužilje po ranijoj presudi neredovno je ispunjavao.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo, kada je tuženi obavezan da doprinosi izdržavanju maloletne tužilje sa mesečnim iznosom od 7.000,00 dinara, s tim što je dospele neisplaćene rate dužan platiti odjednom.
Naime, ispunjeni su uslovi za izmenu ranije utvrđene obaveze izdržavanja, u smislu člana 164. Porodičnog zakona, kojim je propisano da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. U postupku je utvrđeno da su se promenile okolnosti na strani maloletne tužilje, budući da ona sada pohađa predškolsku ustanovu, pa su se po tom osnovu povećale njene potrebe za izdržavanjem, kao i po osnovu povećanih troškova za nabavku hrane, odeće, obuće, i sredstava lične higijene, kao i troškova škole stranih jezika. Prilikom određivanja mesečne obaveze izdržavanja tuženog, pravilno su primenjeni kriterijumi iz člana 160. Porodičnog zakona, koji se odnose na potrebe poverioca izdržavanja imogućnosti dužnika izdržavanja, a visina izdržavanja određena je u skladu sa članom 162. Porodičnog zakona, pa se stoga revizijom neosnovano ističe pogrešna primena materijalnog prava.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Snežana Andrejević,s.r.