Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je reviziju tuženog kao nedozvoljenu. U pitanju je spor male vrednosti za naknadu nematerijalne štete, gde revizija po zakonu nije dopuštena, a nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetno odlučivanje.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10319/2023
20.03.2024. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Branka Stanića i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Luka Aćimović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Slavica Ćirović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 40/23 od 12.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 20.03.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 40/23 od 12.01.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 40/23 od 12.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Mionici P 316/20 od 18.11.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 190.000,00 dinara i to: iznos od 90.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i iznos od 100.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha sa zakonskom zateznom kamatom od 18.11.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, za veće tužbeno traženje zahtev je odbijen kao neosnovan i to preko dosuđenog iznosa od 190.000,00 dinara do traženog iznosa od 230.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 18.11.2022. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 40/23 od 12.01.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.
Protiv navedene drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj (član 404. stav 1. ZPP). Naime, nižestepeni sudovi su ocenili da tužiocu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, primenom člana 200. ZOO i ocenom svih okolnosti od značaja za donošenje odluke o visini naknade nematerijalne štete, vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju kome služi ova naknada. Shodno navedenom, sporno pravno pitanje nije od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, već je vezano za konkretnu činjenično-pravnu situaciju, pa odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne predstavljaju nužno i različito postupanje suda u istoj pravnoj stvari. Posebnom revizijom ne može pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje), zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede postupka pred drugostepenim sudom ne predstavlja razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti. Iz navedenog razloga, odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 25.11.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 190,000,00 dinara i postupak je vođen i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 3299/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 13634/2024: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 31180/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 1546/2025: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za nematerijalnu štetu
- Rev 2258/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 22610/2024: Naknada nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode
- Rev 4909/2023: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti o naknadi nematerijalne štete