Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije

Kratak pregled

Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene i odbacio je njenu redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, poput potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, a vrednost spora je ispod zakonskog limita za redovnu reviziju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10738/2023
29.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branislava Bosiljkovića i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ognjen Tarabić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Strahinja Milovanović, advokat iz ..., sa učešćem umešača na strani tužene VV iz ..., radi iseljenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4546/22 od 30.11.2022. godine, u sednici održanoj 29.01.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4546/22 od 30.11.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4546/22 od 30.11.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4546/22 od 30.11.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 13020/21 od 13.05.2022. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da se sa svim licima i stvarima iseli iz montažnog poslovnog objekta koji se nalazi u ulici ... br. .. u Beogradu, postojećeg na kat. parceli .. KO ... i da tužiocu taj objekat tako ispražnjen preda na dalje korišćenje i raspolaganje, te isplati tužiocu na ime neplaćene zakupnine za period od 01.11.2011. godine do 29.02.2016. godine iznos od 31.200 evra sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 25.000 evra od 16.03.2015. godine do isplate i na iznos od 6.200 evra od 21.06.2016. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 420.127,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije doozvoljena na osnovu člana 403. Zakona o parničnom postupku. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije samo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

U reviziji se određeno ne ukazuje na ispunjenje tih uslova u ovoj pravnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite i razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda u primeni materijalnog prava, kao i navode iznete u reviziji, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nije ispunjen zakonski uslov koji bi se odnosio na potrebu ujednačavanja sudske prakse, kako se revizijom predlaže pozivanjem na prethodno doneto rešenje drugostepenog suda nakon kojeg je u ponovnom postupku odgovarajućom ocenom o pravnom značaju utvrđenih činjenica pravnosnažno odlučeno o osnovanosti tužbenog zahteva. Sudsku praksu ne čine ukidna rešenja drugostepenog suda, već samo pravnosnažne presude instancionih sudova po pravnim pitanjima koja se javljaju u primeni prava u istoj ili sličnoj činjeničnoj situaciji. U reviziji se ne ukazuje na postojanje drugačijeg pravnosnažnog presuđenja od strane drugostepenih sudova ili Vrhovnog suda u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. U obrazloženju pobijane presude izneti su pravni razlozi na kojima je ona zasnovana u odgovarajućoj primeni materijalnog prava, tako da ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava. Pošto u ovom slučaju nema ni pravnih pitanja koja su od opšteg interesa ili su u interesu ravnoprvnosti građana, ocenjeno je da uslova nema da se dozvoli odlučivanje o reviziji primenom člana 404. stav 1. ZPP. Navodi revizije koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje kod ispitivanja uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije jer to nisu razlozi ni za redovnu reviziju prema članu 407. ZPP, a ni za posebnu reviziju čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 401. stav 1. ZPP.

Prema iznetom, po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.

Iz navedenih razloga, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužene, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U ovom imovinsko-pravnom sporu tužba je podneta 16.03.2015. godine, a pobijana vrednost predmeta spora iznosi 31.200 evra.

Imajući u vidu da vrednost predmeta spora ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije, Vrhovni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.