Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti o naknadi troškova kredita
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji tužene banke kao izuzetno dozvoljenoj, a potom je istu odbacio kao nedozvoljenu. Predmet spora, čija vrednost ne prelazi cenzus od 3.000 evra, predstavlja spor male vrednosti u kojem revizija nije dozvoljena.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10912/2024
29.05.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Andrijana Ilić, advokat iz ..., protiv tužene „OTP Banka Srbija“ AD Novi Sad, kao pravnog sledbenika „Societe Generale Srbija Bank“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1824/23 od 01.02.2024. godine, u sednici održanoj 29.05.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1824/23 od 01.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1824/23 od 01.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 11843/2020 od 17.03.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je apsolutno ništava odredba člana 2. stav 1. tačka 6. Ugovora o evergrin kreditu - refinansiranje od 24.01.2017. godine zaključenog između tužilje i pravnog prethodnika tužene i tužena je obavezana da tužilji na ime sticanja bez osnova isplati 7.080,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 24.01.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 29.300,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 1824/23 od 01.02.2024. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer je odluka u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 22.05.2018. godine, dopunjenim na sednici Građanskog odeljenja od 16.09.2021. godine, kod utvrđenja da u predugovornoj fazi tužilja nije upoznata sa vrstom i visinom troškova kredita. Kako odluka u sporovima sa ovakvim tužbenim zahtevom zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, to odluke ovog suda, kao i odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne predstavljaju nužno i različito postupanje suda u istoj pravnoj stvari. Saglasno navedenom, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova podneta je 21.12.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 7.080,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano i novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tužene nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 5324/2021: Odluka o reviziji u sporu o ništavosti naknade za obradu kredita
- Rev 11191/2022: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti o ništavosti ugovorne odredbe
- Rev 5154/2021: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti o ništavosti ugovorne odredbe o troškovima kredita
- Rev 16726/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za administrativne troškove
- Rev 16247/2025: Odbacivanje revizije banke u sporu radi utvrđenja ništavosti kredita
- Rev 15240/2025: Nedozvoljenost revizije AIK Banke u sporu za troškove keš kredita
- Rev 2590/2019: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o ništavosti ugovorne odredbe o naknadi